SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, October 17, 2010

In memoriam - Milena Gataric (Lovric)

Jutros rano me iznenadi vijest koja mi je proslijedjena emailom. Javio se moj skolski kolega iz Tehnicke skole s tuznom vijescu:

Polagano se rasipamo, otisla nam je draga skolska drugarica Lovrić (Gatarić) Milena.

Preminula je u Svedskoj 26.09. a danas je sahrana u 14,00 casova u Han Kolima. Obavijestio sam domicilne kolege a mozes i ti ostale sa kojima si u kontaktu. Na sahranu će mala grupa dovoljna za kružok o evociranju uspomena iz skolskih dana.

Puno pozdrava,

S u k i

Milena ce mi uvijek ostati u lijepom sjecanju kao pravi drug, prava raja, koju su svi voljeli. Nakon zavrsetka srednje skole smo se manje vidjali (ona se zaposlila u Rudi Cajavecu a ja sam bogu krao dane na fakultetu prije nego sto i ja ne zavrsih na istom mjestu) ali smo se tu i tamo sretali.

Tokom devedesetih sam izgubio kontakte s mnogim, pa tako i s Milenom, o kojoj nisam cuo nista sve do jutros pa me je ova tuzna vijest tim vise razalostila. Zivot nas odvede na razne strane svijeta i ovo je cijena koju placamo.

Iz svojih starih albuma 'iskopah' ovu slike Milene, sa jedne od proslava mature, onakve kakve je se sjecam.

Mileninoj familiji upucuje iskreno saucesce u svoje i ime moje familije.

Labels:

7 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Iskreno saucesce obiteljima Gataric i Lovric.
Ako se dobro sjecam, Milena je za vrijeme skolovanja stanovala u onoj staroj kuci kod nase skole.
Nada i Miro Stefanac

Monday, 18 October, 2010  
Anonymous Emira said...

Sok za sve nas koji smo Milenu poznavali i voljeli. Bila je divna osoba i drugarica, meni i Sasi i kuma. Bile smo drugarice od prvih dana srednje. Prosle smo zajedno puno lijepih I tuznih trenutaka. Zivot nas je razdvojio, kontakti su bili rijetki, vidjenja pogotovo. Zao mi je da nisam znala za njenu bolest, mozda sam joj mogla pruziti malo nade, utjehe. Medjutim, Milena je bila bas takva osoba, drugima je puno pomagala, ali se nikad nije obracala za pomoc. Bila je jako ponosna. Previse je uspomena i sjecanja,a bol sto je Milena nestala iz naseg zivota je prevelika. Zelim da zavrsim sa ovom recenicom prepisanom odnekud..
Čovek sretne puno ljudi u svom životu, ali samo pravi prijatelji ostave tragove u njegovom srcu.
Mileninom suprugu Zoranu i sinu Davoru kao i cijeloj porodici iskreno saucesce, Emira i Sasa

Monday, 18 October, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Nažalost svaki dan nas neko napusti,većinom dobri i dragi ljudi.Milenu sam godinama znala kao mlađu sestru mog školskog druga Bore.Da Nado, stanovali su u kući kraj Teh. škole i svi su bili vrijedni i pozavršavali škole.Ostali su mi u dragom sjećanju,izražavam im iskreno saućešće.Niskana

Tuesday, 19 October, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Bila sam u Banja Luci 8 dana i obzirom da nemam telefon i internet u kuci nisam imala kontakt sa svijetom.Ponesem laptop samo radi slika koje moji prijatelji i rodbina vole pogledati.Juce sam se vratila i najruzniji trenutci od kada se ovim koristim bili su u ovih osam dana.
Nadine pripreme za BL i dolazak kod mene su propale jer nisam mogla citati postu u tih 8 dana.Bila sam zaista nesretna.Danas citam drugi dio priloga i Milenina smrt me opet rastuzi do neba.Bila sam taj dan u BL a nisam znala.Emira mi je poslala obavijest koja takodje nije procitana u pravom trenutku.
Sve ovo sto su moji prethodnici napisali je dovoljno da ponove svi koji su je poznavali, jer je zaista izuzetna.Dala se voljeti bezgranicno.Ni ja je nisam kao ni Emira dugo vidjela ali sam je se cesto sjecala.Slika je sa proslave deset godina mature.Bilo je nezaboravno jer smo bili svi osim Borisa Bekera ( umro mlad i lijep).Tad nismo mogli pomisliti da je moguce da cemo u nekom vremenu biti podjeljeni i zli i da nas nikad vise nece biti toliko kao tada.Ali zivot tece dalje.
Drago bi mi bilo da njen sin i muz citaju ovaj blog pa da sigurno potvrde da su imali izuzetnu osobu pored sebe.Iskreno saucesce.Pozdrav Saima

Wednesday, 20 October, 2010  
Anonymous Anonymous said...

S Milenom sam isao u Osnovnu skolu.Bila je uvijek skromna i dobra osoba.Poslije smo se rijetko sretali ali mi je ostala u lijepom sjecanju.
Svim ozaloscenima najiskrenije saucesce! Sejo B.

Sunday, 31 October, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Gospodine,
Prijatno sam se iznenadio kad sam pocitao ovaj post na vasem blogu. Ja sam Davor, Milenin sin, i
suze su mi krenule niz lice kad sam procitao vas tekst. Vrlo sam prijatno iznenadjen, a komentari ovih divnih ljudi su mi ugrijali srce. Ja se na zalost ne sjecam ni vas ni drugih maminih prijatelja i kolegi. Poneko mi je u sjecanju iz poceka 90:ih, ali sve kroz maglu.
Sa ovim komentarom sam vam se prvenstveno htjeo zahvaliti! Osjetio sam kao da ste na trenutak otvorili jedan prozor u proslost i omogucili mi da na trenutak mislima dodirnem neku davnu stvarnost moje majke.
Istovremeno imam i jednu malu molbu i zato se nadam da cete procitati moj komentar. Molio bih vas, da ako ste u mogucnosti, i ako imate nekoliko slika moje majke ili slika iz proslosti, necega sto se dotice nje, da mi posaljete na e-mail citf.davor.lovric@gmail.com ili ako je prakticnije mogu sa vama podijeliti jedan folder na Google drive i tu mozete staviti slike.
Hvala vama i svima koji su napisali komentare! Hvala vam iz dubine srca!
/Davor

Friday, 16 January, 2026  
Blogger Co said...

Pozdrav Davore.

Drago mi je kada se neko javi na blog a i što sam saznao da Milena ima sina jer je prošlo jako puno vremena od onih dana kada smo Milena i ja bili školske kolege u Tehničkoj školi za koju me vežu mnoge lijepe uspomene. Nažalost, iz moje generacije mnogi nisu među nama a tako će biti i u danima koji dolaze jer smo ušli u godine kada je to više nije iznenađenje.

Tvoja mama je, nažalost, otišla prerano. Zadnji put sam je vidio još dok sam radio u Rudi Čajavecu gdje je i tvoja mama radila a onda nas je rat rastjerao na sve strane svijeta. Čak nisam znao da je i ona otišla iz Banja Luke i da je život nastavila u Švedskoj kao i mnogi iz našeg grada.

Na svoju mamu možeš biti ponosan jer je zaista bila prava raja, kako smo mi to govorili za nekoga ko je bio omiljen među svima.

Potrudit ću se da ti pošaljem par fotografija na kojima je tvoja mama. Imam ih nekoliko iz Tehničke škole ali ih moram uslikati mobilnim telefonom jer nemam skenera.

Želim ti puno sreće u životu. Pozdrav iz Istre od školskog kolege tvoje mame.

Co

Saturday, 17 January, 2026  

Post a Comment

<< Home