Mljekara

Ulaz u Mljekaru

Sjeća li se još neko Mljekare, njenog restorana i bašte koji su bili popularna destinacija gradske raje, naročito ljeti za lijepa vremena. Iako se nalazila na rubu grada, odmah do milicijske stanice na Malti, bašta je ljeti bila puna bez obzira što se do nje od pozorišta trebalo pješačiti 15-20 minuta. Bila je to lijepa šetnja alejoma Maršala Tita i Mladena Stojanovića za lijepih ljetnjih večeri u doba kada su auta bila rijetkost. U restoran se išlo na puru s kiselim mlijekom, jedno od dva mjesta u gradu u kojem se mogao naći ovaj bosanski specijalitet. Drugo je bio restoran Jadran pod Titanikom kojeg je s lica zemlje zbrisao zemljotres.

Pogled na mjesto gdje je nekada bila bašta

Mljekara je preživjela prirodnu nepogodu ali nije navalu novih tajkuna, primitivaca kojima grad i njegova prošlost ne znače ništa. Njima je jedina misao vodilja lako stečeni novac i bogatstvo i na svom putu uništavaju sve što se uništiti može samo da bi ostvarili svoj cilj. Tako je i Mljekara doživjela tužnu sudbinu kakvu su doživjeli mnogi poznati i popularni objekti iz našeg doba. Bilo je žalosno vidjeti objekte Mljekare uništene u požaru a još žalosnije nekada lijepo njegovanu baštu, sada zapuštenu i zaraslu u korov, kako čekaju da ih za male pare otkupi neki od grmalja iz bajinog okruženja. Predpostavljam da će na njenom mjestu niči još jedan stambeni objekat, najlakši način da se operu sumnjivo zarađene pare. To je već odavno u našem gradu najsigurniji način da se prikriju prljavi poslovi a istovremeno unište i posljednji tragovi jednog vremena koje će ostati samo u našim sjećanjima.

Uništene proizvodne hale