Prođe još jedna godina
Da čovjek ne povjeruje.
Dolaskom u Sarajevo i aktiviranjem BH mobitela i pregledom
propušteni poziva na fiksnom kućnom telefonu, koje u Hrvatskoj ne koristim,
shvatih značaj gornjeg naslova.
Nekoliko poziva, u nekoliko dana iz Banjaluke, od školske raje
me i rastužilo i obradovalo.
Poziv na dolazak na proslavu mature, koja se nakon 50
godišnjice, sada održava svake godine.
Da sam znala otišla bih iz Šibenika jer nije daleko, preko
Knina, Drvara i putem AVNOJ-a a poziv je upućen i Vici.
Prošle godine mi je bilo prelijepo sto se tiče druženja i
atmosfere, a bila sam tužna sto nismo mogli svi mi biti zajedno, koji smo još
živi i ne vjerujem da ćemo ikad i biti.
Ušli smo u godine kada je svaki novi dan dobitak.
Slava mi je poslala nekoliko slika i drago mi je što na
licima nisam vidjela nikakvu razliku u odnosu na prošlu godinu.
Slava me zamolila da im pošaljem koju svoju i Vicine da bar
na taj način budem s njima.
Slike su iz okoline Šibenika obzirom da sam taj dan bila u
kompleksu “Solarisa” koji je Banjalučanima bila česta destinacija prije rata
zbog blizine. Nekad davno je u hotelu svirao i banjalučki sastav u kojem je bio
moj rodjak Braco Skopljak i prijatelj Dedo Kartal sa suprugom Ani Liz s kojima
smo imali predivna druženja. Sad su u Poreču.
Kompleks je skroz privatiziran od strane stranih vlasnika i
misaona imenica za mnoge domaće građane zbog cijena, od parking, pa svega
ostalog.
Jedno 100-tinjak metara prije rampe za ulaz nalazi se
trafo stanica na kojoj je velikim crnim slovima ispisan grafit “Sad nam je
dobro, nebo vam pas mater”.
Pozdrav Saima
Labels: saima
posted by co | 9:14 AM
1 Comments:
Gledam slike iz Banjaluke. Žalosno. Od preko 30 razrednih kolegica i kolega okupilo se, ako je vjerovati fotografijama, samo osam. Neki nedostaju zbog obaveza (iako sumnjam da itko od nas ima nekih velikih obaveza u ovim godinama), četvoro-petoro su nas napustili, a većina onih koji nedostaju ne živi u svom gradu. Kada se priča i piše o ovom zadnjem ratu, ovakvi susreti se ne spominju ali i ove slike su pokazatelji njegovih pogubnih posljedica. Žalosno je da mnogi nemaju mogućnost da se sretnu sa starom rajom jer nije lako prevaliti hiljade kilometara samo za nekoliko sati druženja. A mesar iz okoline Laktaša stalno priča o obrambeno-otadžbinskom ratu i svijetloj ulozi vojske tkz Republike Srpske u odbrani srpskog naroda i nikada ni riječi neće reći o sramoti koju je ta ista vojska nanijela jednom narodu za sva vremena. Banjaluka je dokaz njene uloge u prljavom ratu koji se vodio da se zapiša što više teritorije s ciljem stvaranja velike Srbije. Svijet je najveći krivac što je to dopustio i ništa ne čini da se nepravda ispravi. I zbog toga, mnogi od nas koji bi se rado susreli sa starim školskim kolegama ovakvim druženjima možemo prisustvovati samo ovako: virtualno.
Zahvaljuem se Slavici na slikama i Saimi koja vrijedno radi posao, jedinog „izvjestitelja“ s prostora na kojima mnogi od nas više nisu niti će ikada biti.
Post a Comment
<< Home