Slike i događaji

Nekako mislim da mi ovaj naslov najviše odgovara. Vratili smo se iz Šibenika u Sarajevo. 

Imali smo dosta radova oko postavljanja ograde, ali Saida je još desetak dana bila u Sarajevu. Posao može čekati ali susret sa Saidom je nešto posebno. 

Tema je napretek, njena memorija, obrazovanje i sve je sto je doživjela u životu, je nešto što nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Obzirom da mi je u izgubljenom telefonu nestalo mnogo brojeva, kad je došla u Sarajevo, zamolila sam prijateljicu Seku da potraži njen broj na informacijama i provjeri pozivom da je pravi.

To je učinjeno i one su u kratkom razgovoru utvrdile da su rodice Bahtijarević: jedna po ocu, druga po majci.

U Sarajevu smo se sastali u hotelu “Evropa”. Dan je bio predivan, Sarajevo puno turista, prvo smo bile same a onda je došao i Vice.

Dogadjaj sam opisala a slike slijede.

Pozdrav Saima

Seka (Hafizada Huseinbegović) do protjerivanja iz BL bila dugogodišnja sekretarica u Elektroprenosu.
U Sarajevu dočekala mirovinu u Elektroprivredi BiH. 

Nas tri u pozadini slika starog Sarajeva. Saida odmah znala autora a ja već zaboravila (čini mi se da je Bocarić)

Gledam ovu sliku i razmišljam o ženama u Rakovom selu. Već ulaskom u 60-te na njima su crne marame na glavi (najvećim dijelom) i duge suknje sa pregačama). Rade do besvijesti ako ih zdravlja služi a ako ne, sjede na klupi pred kućom a djeca i unuci su odavno daleko. Tu nema više nikakvog života. A skoro ista je situacija i na periferiji Sarajeva. Marame na glavi, dimije jedne boje, bluze druge pa izgledaju mnogo starije nego što jesu ali duboko zagrizle u religiju i to im je jedini smisao života tako ih vaspitavaju. I tu nema nekog zivota i mnogo njihove djece i unuka je daleko.
Nas tri zakoračile u 80-te i napamet nam ne pada da mislimo da nemamo pravo na kulturan i normalan život.

Gledam u Dalmaciji turiste iz zapadnih zemalja, bez obzira na godine i znakove bolesti. I u šorcevima i bluzama na tregere svijetlih boja. Normalno. A ovde će mnogi davati svoje komentare šta je za koga a šta nije.
Jako me raduju djevojke koje su odabrale vjerski način oblačenja koje ovde zovu zamotane ili pokrivene. Milina ih je gledati skladno i ukusno obučene u tom načinu života i njihovih prelijepih lica i ponašanja. Često izgledaju kao manekenke. Vicu često dole pitaju “Je li istina da su sve žene u Sarajevu pokrivene?” Vice odgovara uvijek “Jest, od moje pa nadalje sve se pokriju kad idu na spavanje”. 
A u Hrvatskoj i Srbiji najviše komentariše negativno o tome a nikad nisu bili u Sarajevu.
Naša balkanska primitivna posla su uvijek većinska.

Kod “Želje 2“ čeka se u redu za slobodno mjesto.
Srdačni pozdravi Saima