Nebotičnik

S kumom Marinom na kavi

Ljubljanu sam prvi put posjetio na početku četvrtog razreda Tehnike kada smo išli na matursko. Iz te posjete se ne sjećam puno: spavanja u nekom studentskom domu, posjete starom gradu i nekoj elektronskoj firmi, čini mi se, jednom od pogona Iskre iz Kranja.

Kasnije sam kroz Ljubljanu samo prolazio na „turističkim“ putovanjima u Trst. Super Rifle su bile glavni razlog odlaska u Trst a Ljubljana je bila samo prolazna stanica, mjesto gdje bi se nešto prezalogajilo prije obilaska tršćanskih trgovina i Ponte Rosa.

Kasnije sam nekoliko puta, kao inžinjer u Profesionali, odlazio na Sajam elektronike. Ni tada nisam puno šetao gradom. Nakon obilaska štandova išlo se ne večeru i nakon toga u hotel na spavanje. Ljepote i znamenitosti glavnog grada Slovenije me nisu posebno privlačile sve dok me ne otjeraše iz rodnog grada i dok ne postah turista u nekadašnjoj domovini.

Posjete Ljubljani zadnjih godina obavezno uključuju obilazak grada i uživanje u šetnjama ulicama punih restorana, kafića i ljetnjih bašti te uobičajenoj gradskoj vrevi koja mi ovdje gdje živim zadnjih 25 godina nedostaje.

I prošle godine smo se kratko zadržali u Ljubljani prije polaska kući. Ovaj put smo, konačno, popili kavu na terasi restorana Nebotičnik, te poznate turističke atrakcije grada koju smo godinama propuštali da posjetimo. Bio je Nebotičnik poznat i u ono predratno doba ali ga eto nikada nismo posjetili iz meni nepoznatog razloga. Da nam kuma Marina ne predloži da svratimo, vjerojatno bi i ovaj put prošli pored njega, propuštajući prekrasan pogled na grad na sve četiri strane svijeta.

Prekrasan pogled s terase Nebotičnika

A Ljubljana jeste prekrasan grad u kojem bih, siguran sam, mogao živjeti, uživajući u njenoj ljepoti, uređenosti i čistoći koja je tipična za cijelu Sloveniju i njene građane koje su neki početkom devedesetih toliko mrzili (a vjerujem da je i sada tako).

U stari kraj se spremamo i ove godine ali još nismo sigurni da ćemo imati priliku da prošetamo ulicama ovog lijepog grada. Prelistavajući fotografije s prošlogodišnje posjete naletih na par napravljenih na terasi restorana pa me one posjetiše na lijepe trenutke provedene s kumom u gradu u kojem je ona i njena familija našla novi dom. I tako nasta ovaj prilog kao sjećanje na druženje s dragim osobama koje nam niko ne može oteti. A Ljubljana je, svojom ljepotom, to druženje učinila još ljepšim.

Kume

Na ulicama Ljubljane je uvijek živo

I bicikli su tu

Odabir restorana za večeru