Još jedan susret

 

Kuma Marina i Jasna su raja još iz onih naših banjalučkih dana. Obje su radile u Profesionali, u OOUR-u RRT u Novakovićima sve dok ih rat nije rastavio. Kuma je završila u Sloveniji a Jasnu je sudbina odvela u Zagreb gdje i sada živi. Ali, staro prijateljstvo nije prestalo. Svake godine se viđaju više puta, ponekad provode dio ljeta na moru, odu zajedno na par dana na odmor.

Tako su prije nekoliko dana bukirale hotel u Rovinju gdje su provele par dana u šetnjama uz more, razgledavanju starog dijela Rovinja koji krije mnoge zanimljive kutke, kafendisale u nekom od kafića koji rade cijelu godinu. Rovinj je prekrasan grad, ljeti jedno od najpopularnijih turističkih destinacija na Jadranu, negdje u rangu Dubrovnika.

Njihovo druženje je bila prilika da ih vidimo, Marinu nakon više od dvije godine, a Jasnu nakon više od trideset. Jasnu nismo vidjeli još od onih prijeratnih dana kada smo je susretali na poslu. I ona je doživjela istu sudbinu kao i svi mi koji smo bili prisiljeni da grad napustimo a da nam je jedina greška bila što smo nosili kriva imena. Velika je to sramota za jedan grad koji uporno pokušava da se predstavi u drugačijem svjetlu, skrivajući istinu o hiljadama ljudi koji su protjerani kako bi se stvorila etnički čista sredina samo za „odabrane“.

Nera i Jasna

Jasnu smo dočekali na autobusnoj stanici na Puli i odmah krenuli put Rovinja gdje smo se trebali sastati sa Marininom ekipom. Oni su dan ranije proveli u Izoli, malom slovenačkom gradiću na obali Jadrana a odatle su trebali stići u Rovinj gdje smo planirali zajednički ručak.

Jasnu smo odmah prepoznali. Nije se mnogo promijenila i odmah smo je zapazili kada je izlazila iz autobusa Zagreb-Pula. U Pulu je stigla prema Marininoj sugestiji, ne razmišljajući da je mogla uzeti autobus Zagreb-Rovinj. Ta „greška“ je bila odlična prilika da se s Jasnom ispričamo dok smo se vozili lijepom lokalnom cestom prema Rovinju do kojeg nam je trebalo jedno četrdeserak minuta ugodne vožnje.

Od Jasne smo saznali mnogo o njenoj sudbini. Iz grada je izašla devedesetpete, onih dana kada su u Banja Luku stizale srpske izbjeglice iz Hrvatske, kada je u gradu vladao kaos. U Hrvatsku je prešla čamcem gdje su nju i druge izbjeglice iz grada na drugoj strani obale, u Davoru, dočekivali lokalni žitelji. Iz Davora su je prebacili u jedan od smještaja za izbjeglice negdje na obali mora a nakon toga ju je bilo na sve strane. Radila je teške poslove za male pare čak i u inostranstvu da bi se na kraju skrasila u Zagrebu gdje sada živi penzionerske dane. Sudbina je to mnogih koji su ni krivi ni dužni protjerani iz Banja Luke kako se u nju nikada više ne bi vratili.

Nakon što se Jasna smjestila u hotel, prošetali smo prema centru Rovinja lijepom šetnicom uz more. Tako sam po prvi put bio u prilici da vidim stari dio Rovinja kojom dominira crkva svete Eufemije jer smo pri ranijim dolascima u ovaj grad uvijek parkirali na velikom parkiralištu s druge strane grada.

Upravo kada smo stigli do starog dijela grada javila se Marina koja je sa svojom ekipom stigla par minuta ranije. Čekali su nas u restoranu La Vela. Bilo je vrijeme ručka pa se sve lijepo poklopilo. U restoranu su nas pored Marine čekali njena kćerka Andrea sa zetom i unukom. Nakon grljenja i svega ostalog što ide kada se prijatelji sastanu, pala je odlična klopa, uz vino i pivo, kako već kome paše. A bilo je i puno priče, o svemu i svačemu, jer se nismo družili odavno.

Kada smo izlazili iz restorana nad Rovinjem se počela spuštati noć. S Andreom u njenima smo se rastali na parkingu: oni su otišli nazad za Sloveniju a mi smo se laganim hodom zaputili ka hotelu. Do parkinga gdje sam parkirao naše auto smo stigli kada je mrak već dobro sakrio okolinu. Jasnu i Marinu smo ostavili ispred hotela a mi smo se zaputili nazad u našu Pješčanu obalu.

Bilo je to još jedno lijepo druženje stare raje razbacane na sve strane. Ovaj put nisam „potezao“ za mobitelom da napravim koji snimak, kao što to obično, činim pa i nemam više od ove tri fotografije. Čak nisam napravio niti jedan snimak u restoranu kada je cijela ekipa bila na okupu i baš mi je zbog toga žao. Ali, nadam se da će susreta biti još pa ću grešku ispraviti.

Pješčana uvala open 2026 - drugi dio

 

Turnir Pješčana uvala open 2026 se završio prije skoro mjesec dana onako kako se očekivalo. Pobijedio je Žan, stariji sin organizatora Alde Peruška kao što je to bilo i godinu dana ranije. Ja sam svoje učešće završio u drugom krugu kao što sam i pretpostavljao. Nisu postojale ni najmanje šanse da se probijem dalje jer se većina onih koji su ušli u završno takmičenje ozbiljno bavi stolnim tenisom, redovito treniraju, koriste profesionalne rekete a i daleko su mlađi od mene, neki i pedesetak godina.

Proglašenje pobjednika
Lijevo, Dean Kraljić, drugo mjesto, momak kojeg smo u dublu prošle godine pobijedili moj partner i ja
Aldo Peruško, glavni organizator turnira
Žan Peruško, Aldin stariji sin, pobjednik turnira
Joško Fiamengo i Denis Ivanušec, dijele treće i četvrto mjesto

U drugom krugu sam trebao igrati protiv trojice iz druge grupe. Pobjednik grupe se nije pojavio pa sam tako igrao samo dva meča. Jedan, protiv momka koji je na kraju dijelio treće i četvrto mjesto a drugi protiv drugog momka koji je među prvih 10-12 igrača u Puli i okolini.

Meč protiv drugoplasiranog iz druge grupe sam izgubio brzo jer me je ubio svojom napadačkog igrom. Jednostavno nisam imao odgovor na njegove drajfove iako sam se potajno nadao da bih mogao pružiti bolji otpor.

Ostao mi je meč protiv još jednog momka mlađeg barem pedeset godina. Dok se zagrijavao s drugim igračem prije početka mečeva, primijetio sam da ima odličan napad, što mi se nije svidjelo jer protiv takvih nemam pravog odgovora. Kako pobjednik druge grupe nije došao, nisam imao prilike da posmatram kako momak igra kada se igra za poene. Tako sam prilično hladnokrvo ušao u meč pomiren sa pretpostavkom da će me lako dobiti, kao i ostali koji igraju napadački.

Počeli smo prvi set. Primijetio sam da i on ima problema s mojim rezanim lopticama i na moje veliko iznenađenje prvi set sam dobio s 11:6. U drugom je bilo gusto, dobro sam se držao ali je on na kraju dobio s 11:9. I u trećem setu je bilo gusto ali sam ga ja dobio s 11:9. Tek tada sam pomislio da bih ga mogao pobijediti samo ako budem discipliniran i ako ne budem gubio poene kada to ne bi trebao. Tokom prva tri seta nekoliko mojih loptica je zakačilo mrežicu pa je momak nije mogao vratiti. Očigledno ga je to nerviralo pa je počeo gubiti strpljenje a po njegovim reakcijama stekao sam osjećaj da misli kako su te loptice koje zapinju za mrežicu moja puka sreća. Međutim, pravi razlog je način kako vraćam loptice. Uvijek nastojim da loptica ide iznad same mrežice ili pak gađam liniju ili sam rub stola. U tome često uspijevam pa je tako bilo i ovaj put.

Dok smo pravili kratku pauzu primjentio sam kako se Aldo i Mićo, moj protivnik iz grupe koji me je glatko pobijedio s tri nula u setovima, sašaptavaju, gledajući prema meni. Nisam znao o čemu pričaju a tek kasnije ću saznati o čemu se radi.

Četvrti set je moj protivnik dobio s 11:7 tako da smo morali odigrati i peti. A on je, na moje veliko iznenađenje pripao meni s 11:8. Čini mi se da su moje niske rezane loptice nervirale protivnika i nekoliko puta su njegovi drajfovi završili izvan stola. Tako sam uspio skinuti još jedan sklap, i to momka koji je od mene mlađi pola stoljeća. Bio sam više nego zadovoljan svojim sveukupnim nastupom na turniru jer se nisam spremao niti trenirao kako je to radila većina drugih.

Po završetku meča Aldo mi priđe i reče da su i on i Mićo predvidjeli da ću pobijediti. Čini se da su o tome šaptali dok sam se spremao za treći set.

Nakon završetka turnira je Aldo organizirao party. Uz dobar roštilj, pomfrit, pivo i ugodan ragovor, veče je protekla brzo, uz dogovor da ćemo se ponovo družiti slijedeće godine. Lijepo je to druženje i dobro je da postoje osobe kao što je Aldo koji ulaže dosta napora da se sve organizira kako treba.

Party na kraju turnira.

Nako turnira sam počeo razmišljati kako bih se i ja trebao potruditi da se malo bolje pripremim za slijedeći turnir jer se pokazalo da i nisam tako loš. U onoj drugoj grupi su u završe borbe ušla dva igrača koja sam već pobjeđivao jer su bili bolje sreće kod izvlačenja početnih grupa. Da sam kojim slučajem ja bio u njihovim grupama sigurno bih ušao u nock-out fazu a to bi za mene već bio zaista veliki uspjeh. Moj problem je što nemam strpljenja za treniranje a raja s kojom igram nisu neki igrači pa igrajući s njima nemam priliku da napredujem.

Neki dan sam slučajno nabavio bolji reket. Prodao ga mi je moj komšija Belgijanac s kojim sam redovito igrao prve dvije godine tri puta nedeljno. Kako sam ga pobjeđivao, Jose je prvo kupio novi, bolji reket, uzeo trenera, a onda mu je ovaj prodao reket s profesionalnim gumama. Joseu to nije pomoglo jer sam ga, nakon što je uzeo trenera, još lakše pobjeđivao. A onda je, upravo zbog treniranja i čestog ponavljanja istih pokreta, povrijedio rame pa je morao odustati od igranja. Neki dan mi je, kada su nas pozvali na palačinke, kavu i piće, pokazao tri reketa koje je odlučio dati na prodaju. Ja sam mu rekao da bih mogao biti zainteresiran da kupim jedan ali bih ih prvo volio isprobati koji mi najviše odgovara.  

Tek kada sam u ruke uzeo reket s profesionalnim gumama osjetio sam šta to znači. Prve loptice su mi odlazile preko ruba stola ali sam se malo po malo navikao. Već sada, nakon što sam novi reket imao u rukama samo tri puta, moji drajfovi su mnogo žešči a i rezane loptice su teže za vratiti. Čini mi se da ću uskoro biti u stanju da igram i protiv nekih koji su me do sada pobjeđivali jer su imali bolje reketa a ja se čudio zašto je to tako. Mislio sam da je priča o dobrim reketima samo priča kako bi neki dobro zaradili a sada vidim da to nije tako.

Ako me zdravlje posluži, eto mene i slijedeće godine na turniru Pješčana uvala open 2027.

Dugoročni najam

 

DUGOROČNI NAJAM – POTPUNO NAMJEŠTEN JEDNOSOBAN STAN S VRTOM I PARKINGOM, PJEŠČANA UVALA

U mirnom okruženju Pješčane uvale iznajmljuje se potpuno namješten jednosoban stan površine 50 m2, idealan za penzionere koji žele udobnost, sigurnost i blizinu mora. Stan se nalazi u prizemlju obiteljske kuće i ima vlastiti mali vrt — savršen za jutarnju kavu, čitanje, ručavanje na otvorenom ili opuštanje na svježem zraku.

Karakteristike stana:

• potpuno namješten, sa svim potrebšinama za život
• dnevni boravak s kuhinjom i trpezarijom
• udobna spavaća soba
• moderno uređena kupaonica
• mali privatni vrt
• vlastito natkriveno parkirno mjesto unutar ograđenog dvorišta objekta

Lokacija:
Pješčana uvala, malo turističko mjesto u neposrednoj blizini Pule, poznata je po blagoj klimi, lijepim pješčanim plažama, uređenom šetnicom i opuštenoj atmosferi. U mjestu se nalazi trgovina mješovitom robom, nekoliko restorana i kafića, što svakodnevicu čini jednostavnom i bezbrižnom. Kroz mjesto prolazi autobuska stanica lokalnog javnog prevoza a nekoliko trgovina mješovitom robom poznatih lanaca, te trgovački centar, udaljeni su nekoliko minuta vožnje autom bez potrebe za odlaskom u grad. More, šetnica i park šuma Soline su nadohvat ruke, udaljeni svega nekoliko minuta lagane šetnje od stana. Život ovdje pruža osjećaj stalnog odmora, uz prekrasne zalaske sunca i tišinu koja smiruje.

Ovaj lijepi, prostran, stan pruža sve što je potrebno za miran, kvalitetan i ugodan život tokom cijele godine.

Pula, grad bogate historije i kulturne tradicije, s poznatom arenom iz rimskog doba u kojoj svake godine gostuju poznata imena iz svijeta muzike iz inostranstva i bivše nam zajedničke države je udaljen svega nekoliko minuta vožnje autom.

Stan se izdaje dugoročno, na najmanje godinu dana, ali i duže. Idealan je za penzionere, naše povratnike koji bi željeli da se vrate u krajeve u kojima su odrasli i proveli dio života prije nego što su morali ostaviti svoja ognjišta zbog rata koji nas je razbacao na sve strane svijeta. Istra je jedna od rijetkih destinacija u starom kraju gdje nacija nije važnija od čovjeka, gdje je svako dobrodošao ma odakle dolazio.

Stan još nije oglašen za izdavanje preko agencija a siguran sam da će biti iznajmljen veoma brzo jer je Pješčana uvala popularna kod osoba koje žele da penzionerske dane provedu uz more, daleko od gužvi velikih gradova. Prije nego se to desi pomislio sam da bi među bivšim sugrađanima, a i njihovim prijateljima i poznanicima iz naših krajeva, moglo biti onih koji planiraju povratak u stari kraj ili o tome razmišljaju ali još uvijek nisu donijeli odluku. Najam bi mogao biti interesantan i za one koji planiraju povratak ali bi prvo željeli provesti određeno  vrijeme u novoj sredini kako bi bili sigurni da je to nešto što bi im odgovaralo. Za osobe iz naših krajeva cijena bi bila manja od one koja će biti oglašena od strane agencije za izdavanje.

Izdvojio sam nekoliko fotografija iz kojih se može steći dojam o stanu i mjestu gdje se on nalazi.

Više informacija o stanu, životu u Pješčanoj uvali i Istri te neke detalje oko ostvarivanja prava na dugotrajni boravak u Hrvatskoj možete dobiti ako me kontaktirate preko komljeno@yahoo.com.

Link na video klip na kojem se može vidjeti sva ljepota Pješčane uvale i njene okoline.

Još jedan video klip urađen za jedan od luksuznih objekata koji se iznajmljuju turistima.