SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, October 22, 2018

Novi Komentari i linkovi

NOVI KOMENTARI


Dubravka - Dugo se nisam javljala

Saima - Dugo se nisam javljala
Co - Put u Evropu 2018 - peti dio
Nataša - Dugo se nisam javljala
Aljoša - Dugo se nisam javljala


Uz Dubravkin komentar - Moja draga Be i Ha, zemlja suvišnih ljudi!!


Srđan Puhalo "Zašto nas lažete predsjedniče Dodik?"

Uz Dubravkin komentar - Link na video klip


Uputstvo: KAKO POSLATI PRILOG

Friday, October 19, 2018

Dugo se nisam javljala

S moje zadnje izložbe slike,
izložba slika amatera Zagreba

Dragi Banjalučani!

Dugo, jako dugo se nisam javljala. Puno se toga teškog događalo u obitelji. Mamina duboka starost i nemoć, potpuno oslonjena na mene i na kraju smrt. Bilo je teško, a teško je i sada bez nje. Mama je jedna jedina i tek kad nas trajno napusti u potpunosti shvatimo i osjetimo koliki je to gubitak.
Srećom unuk je svakodnevno s nama. Razvoj telekomunikacija došao je u pravo vrijeme za nas izmještene na svim kontinentima.
Mjesec dana boravka s nama ljetos usrećiše nas.

Život čini svoje, nova okruženja, novi ljudi, sve to utječe da se život i ljudi iz Banjaluke polako zaboravljaju, što nebi trebalo biti neobično, jer tamo nisam rođena, nemam rodbine, nisam išla ni u školu, ni na fakultet, ostadoše samo sjećanja na 20 godina rada u Čajavecu i na njegove zaposlenike.
I sjećanja na modar Vrbas i grad u cvijeću i zelenilu.

Voljela sam Banjaluku, voljela sam Bosnu, njenu multikulturalnost, multinacionalnost, otvorenost i iskrenost, osjećajnost ali i grubost, sve u istoj osobi, ... a sve to kao da se u ratu i poslije rata okrenulo protiv nje.
I nije izgleda dosta što se Bosna treba sama nositi sa svojim brojnim problemima, već njeni susjedi ne puštaju ju u miru, stalno, kao iz  dobrih namjera, pružaju svoje pipke i pomažu njenoj destabilizaciji.
Teško je to pratiti, svjestan da pomoći ne možeš. 
Ni kod nas nije mnogo bolje, povampirilo se sve ono protiv čega i koga su se moji roditelji borili. Zloća se uvukla u ljude i to ne samo na teritoriju ex Yu, mediokriteti vladaju, pametni se povukli, i kao da srljamo u crnu rupu.
Ima li koga ili njih koji to mogu zaustaviti?

U takvom okruženju, ponestalo je snage i volje aktivirati se. A i nemam pravo na to!
Danas se viđe ne bori za ideale, ako ih uopće imamo, takvim borcima i idealima brzo se okrenu leđa, kako od protivnika, tako i od istomišljenika. 
Nečinjene nije puno različito od negativnog činjenja! 
Godine čine svoje, dosta je bilo udaraca glavom u zid, a mladima dugo treba da se probude, ili čekaju da im voda dođe do grla.

Okrenula sam se svome hobiju, slikarstvu, sada se počinjem ponovo vraćati Prirodi, a bit će i putovanja.

Dragi Aljoša hvala, podsjetio si me svojim fotografijama Pariza na moju davnu posjetu tom lijepome gradu. U njemu je toliko toga vrijednog i lijepog za vidjeti što oplemenjuje dušu. I sve su to stvorili ljudi!
Pitam se zašto smo takvima stvoreni, stvaramo i uništavamo, izgleda s jednakim žarom.

Bilo je lijepo sresti se s Minkom, Ešrefom i tobom u Zagrebu.

Srdačan pozdrav vama troma kao i ostalim Banjalučanima koji još uvijek redovito, baš kao i ja, prate ovaj blog.

Nataša

Uz Aljošin komentar


Kratak susret u Zagrebu
Aljoša, Ferid i Adica Hozić, Minka, Nataša i Ešrefa

Uz Natašin komentar

Guernika

Kad mediokriteti vladaj

Priroda

Slike na izložbi otvorenoj u petak, 19.10.2018.


Labels:

Sunday, October 14, 2018

Put u Evropu 2018 - peti dio

Crkva Sacre Qoeur

Jedan cijeli dan smo proveli švrljajuci po Parizu obilaskom crkve na najvišoj tački Pariza Sacré-Cœur, Montmartre i čuvenog  Moulin Rouge-a, ponovno Jelizejskim poljem ( Champs Elysees) i ulicama prema Louvru koje obiluju dvorcima u kojima se sada nalaze muzeji i vladine institucije. Veče završišmo pijući vino na keju Sene kao i mnogi posjetioci i stanovnici Pariza uživajući u zalasku sunca, prolasku turističkih brodova gdje su uz muziku mnogi plesali Ili ispijali razna pića.

Moulin Rouge
Posjeta mjestu na kojem je postojao čuveni zatvor Bastille (Bastilja) tvrđava srušena tokom francuske revolucije a sada okružena operskom kućom, nizom restorana i zrakasto raspoređenim ulicama s obiljem radnji po kojima bi naše supruge mogle provesti mnoge sate. Jednom od ulica se stiže do čuvenog pariskog groblja Pere Lachaise (Per Lašez) gdje ostavismo ružu na grob pariskog vrabca Edit Pjaf, vidjesmo počivališta Simon Sinjore i Iv Montana, Frederika Šopena, Vićenca Belinija kao i niz velelepnih grobnica kojem se nastojalo ostaviti porodičnog traga, ako ništa, onda po bogatstvu porodice.

Spomenik na mjestu Bastilje
Zadnji dan posjetismo muzej Pabla Picassa sa slikom Guernike, koja prikazuje stradanje španskog grada od povampirenog fašizma. Sam slikar nije dao tumačenje te slike nego je ostavi da je  svako  na svoj način tumači. Picasso je jedan od tvoraca slikarskog pravca Kubizma koji na mene nije ostavio poseban utisak najvjerovatnije zbog kratkog vremena provedenog u tom muzeju i pod utiskom svih muzeja koje smo do tada obišli.

U intermecu obilađenja muzeja šetali smo po starom djelu Pariza koje obiluje pekarama sa čuvenim kruhom (baguette), radnjama, od poznatih dizajnera, do butika u kojima se može naći ponešto za svačiji ukus i džep. Restorani su raznovrsni ali mi smo najčešće odlazili u restoran Chez Paul u blizini Bastilje gdje smo mogli dobiti kvalitetan obrok uz pristojne cjene.

Iz jednog u drugi voz podzemne i nadzemne željeznice dođosmo opet na aerodrome s kojega poletjesmao na vrijeme za Zagreb, pomalo umorni ali zadovoljni sa onim što smo vidjeli uz želju da ponovo dođemo i vidimo propušteno.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

Počivalište pariskog vrabca

Frederik Šopen

Grob Balzaka

Velikani zajedno

Vićenco Belini

Picasso muzej

Guernika

Luj XIV

Cezar i ja

Cher Paul, ulični svirači

Let za Zagreb


Labels: ,

Friday, October 12, 2018

Put u Evropu 2018 - četvrti dio

Pogled na muzej Orsej

Naredni dan smo posjetili Muzej Orsej, nekadašnju željezničku stanicu koja je pretvorena u prostor koji je idealan za veliki broj skulptura, slika iz svih perioda i čuvenih majstora. Gledajući slike srednjovjekovnih majstora posvećenim temama iz religije, ne mogu se oteti utisku da su namjerno korištene tamne boje da se čovjek osjeti sitan i ustrašen, uz naglasak na figurama majke božije, svetaca i Isusa Krista od mladih dana do raspeća i njegovog skidanja sa krsta. Toliko obilje umjetničkih djela pomalo zamara jer se utisci toliko izmješaju da moraš sjesti i odmarati oči na kipovima boginje Dijane, Cezara ili vladara iz različitih epoha.

Ored muzejom Orsej
Muzej Orangerie je bio na programu narednog dana i tamo smo uživali u slikama impresionista. Naime imao sam osjećaj da ono što nismo vidjeli u Louvru ili muzeju Orsej nadjosmo u ovome tako da se nekako nadopunjavahu. Obzirom da je relativno malen čini mi se da je ostavi veoma upečatljiv dojam na nas oboje. Napustivši muzej obišli smo i Trg Concorde, na kojem dominira stub donesen iz Egipta, vjerovatno za Napoleonova  boravka.

Posjeta crkvi u kojoj je sarkofag Napoleona odvela nas je i u muzej Pokreta otpora za vrijeme 2. svjetskog rata, zatim izložba naoružanja i opreme iz doba francuske revolucije i carstva, te na kraju izložba oklopnika iz 15 do 17 vijeka.

Sat u muzeju Orsej

Boginja lova Dijana

I ona umorna

E. Manet - ručak na travi

A. Renoar

Aurora

Van Gogh

Jedna od Rubensovih slika

Mane, muzej Orangeri

P. Cesanne

Čitateljka

Breskve

V. Dajk

Pohod na Rusiju

Napoleonov grob


Labels: ,

Wednesday, October 10, 2018

Put u Evropu 2018 - treći dio


Versaj, ulaz
Treći dan smo namjenili posjeti Versailles-u do kojeg dođosmo koristeći što podzemnu a što nadzemnu željeznicu. Kako nismo kupili unaprijed karte za posjetu čekao nas je dugački red u kojem provedosmo dva sata vijugajući po ulaznom dvorištu zajedno s ostalim posjetiocima iz čitava svijeta koji kao i mi nisu umali unaprjed kupljene karte i one koje ti dozvoljavaju ulazak “preko reda”. Da sam znao da ću toliko čekati vjerovatno bih tu posjetu odložio za neki drugi dolazak u Pariz. Ipak obilazak dvorca i parkova u kojem su uživali Lujevi i plemstvo oko njega se isplatio. Silna umjetnička djela, predivan namještaj, skulpture ostavljaju bez daha te se pitaš tko je to napravio, a onda koliko je to koštalo i koliko je narod patio da bi jedna povlaštena klasa živjela u izobilju i “na drugoj planeti”.

Versaj, avlija


Posjeta Louvru je bila četvrtog dana, uz već unaprijed kupljene karte, tako da smo se vrlo brzo našli pod staklenom piramidom koja dominira u dvorištu Luvra i predstavlja ulaz iz kojega se može posjetiti od renesansnih umjetnika, francuskih savremenika 19 -tog i 20-tog vijeka, Starog Egipta, te postavki Islamske umjetnosti u djelu jednog od objekata muzejskog kompleksa. Prvo posjeta Mona Lizi oko koje je gužva ljudi koji telefonima, fotografskim aparatima nastoje da zabilježe svoj dolazak i dodir s djelom velikana Leonarda Da Vincija. Čovjek satima može obilaziti paviljone i izgubiti se pod snažnim utiscima koje nosi gledajući slike, kipove, namještaj i sva ostala djela ljudskih ruku kroz vjekove.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

Jedna od soba Versaja

Dekoracija u spavaćoj sobi

Dvorana s ogledalima

Jedan od parkova Versaja

Mravinjak u Versaju

Park Versaja

Louvre

Louvre, grupa iz Azije

Jedna od palata kompleksa Louvra

Mona Liza

Miloška Venera

Boginja pobjede

Pomalo umorni


Labels: ,