Novi Komentari i linkovi

Co - Aidin rodjendan

Anonimni posjetilac - Aidin rodjendan

Uputstvo: KAKO POSLATI PRILOG

Aidin rodjendan

 

Ferid, Aida i Eko

Nekada davno, u ona prijeratna vremena, rođendane smo uglavnom proslavljali u stanu slavljenika, ponekad na vikendici. Danas je tako nešto teže izvodivo jer smo razbacani na sve strane svijeta za što su se izborili oni koji su učestvovali u „odbrambeno-otadžbinskom ratu“ kako se etničko čišćenje naziva u manjem blentitetu.

Srećom, neke od rođendana opet slavimo zajedno, istina sada na „neutralnom“ terenu. A taj „neutralni“ teren je Istra, jedno od rijetkih mjesta bivše nam domovine gdje nacionalizam nije uhvatio korijena, barem ne do sada.

Aidin rođendan smo ove godine proslavili  cjelodnevnim izletom brodicom akvatorijem Medulina. Ljeti je broj onih koji nude izlete brodicama poprilično veliki ali ih ima i prije početka sezone pa smo tu priliku iskoristili da i mi osjetimo kako to izgleda kada imaš priliku da ručaš na brodici, i da obilaziš uvale i uvalice razuđene istarske obale.

Ručak na brodici nije bio loš a vino i pivo su svakako dali svoj doprinos da su svi na brodici bili dobro raspoloženi. Pauzu smo proveli u kafiću u šumi u poznatom izletištu KamenjakAida i Nera su se okupale na obližnjoj plaži a u Medulin smo se vratili oko pet poslije podne, taman u pravo vrijeme za kavicu i kolače koje je kuma napravila.

Bilo je to još jedno lijepo druženje s prijateljima iz rodnog grada koje ni rat nije uspio razdvojiti. Bit će ovakvih druženja još jer nas ima koji smo na ovaj svijet došli tokom ljetnih mjeseci kada Istra, odnosno okolina Pule, postaje mjesto gdje provodimo naše penzionerske dane daleko od prljave politike koja se još uvije vodi u našem gradu i manjem blentitetu.

Lipo li je...

Čini se da će ovo ljeto biti najtoplije od svih od kada smo se prije četiri godine preselili u Istru. Kuma Aida se počela kupati još sredinom aprila, Nera drugog maja, a ja nisam bio spreman da prvi put zaplivam sve do zadnjeg dana maja. Čak prije toga nisam imao želju ni da pokvasim noge već sam čekao da psihički budem spreman da se upustim u tu „avanturu“.

Temperatura mora me iznenadila. Već je dovoljno visoka da se u vodi može bez problema ostati dugo, čak i za ovakve kao što sam ja.

A kakav sam to ja najbolje oslikava jedan događaj iz davne prošlosti, koji mi pade na pamet, iz doba kada sam studirao na Tehničkom fakultetu u rodnom gradu. Kada sam se jednog prohladnog dana, dok sam s grupom raje s faksa išao ka fakultetu, potužio da mi je hladno, Dudo (Antun Sertić, koji je tada bio asistent), a koji je bio s nama, reče: „Pa šta se u tebi ima smrznuti?“ aludirajući na činjenicu da sam uvijek bio mršav, kao što je to i danas slučaj. A ja, takav kakav sam, svake godine sve ranije počinjem s kupanjem i ako se ovakav trend nastavi neću znati kada sezona počinje a kada završava. Izgleda da stalna upozorenja na global warming nisu izmišljotine naučnika kako nas to ovi koji su pokupili svu pamet na Internetu sada ubjeđuju.

Sezona u našem malom mistu se tek bliži, gostiju nema puno pa je prava divota izležavati se na plaži a da okolo imaš slobodnog mjesta koliko te volja. A uz to ne moraš previše brinuti da ćeš izgoriti na suncu jer temperature zraka su negdje oko 25-26 stepeni pa ne moraš tražiti hlada nakon nekoliko minuta sunčanja.

Dok se izležavam na dido's strand, kako unuke nazivaju glavnu plažu na kojoj se kupam, gledajući na hotel na poluotoku Verudela, na um mi često padaju riječi jedne pjesme Olivera Dragojevića. „Lipo li je, lipo li je, na lažini suvoj ležat…“. 

I jeste „lipo“, samo da potraje.