Spasimo našu historijsku baštinu

Zadnjih dana mi stigoše dva email-a sa dvije strane svijeta vezana za kuću Šeranica u Gornjem Šeheru, kojoj sam posvetio jedan od priloga prošle godine.

Jedan email stiže iz Amerike, od Amele Kreso, koja mi zakači tekst o familiji Šeranic objavljen na site-u http://www.sanskimost.com/. Tekst objavljujem u prilogu ispod jer na veoma lijep način priča o jednoj banjalučkoj familiji koja je ostavila svoj trag u historiji našeg grada. Historiji, koja se polako ali sigurno prečutkuje i nastoji potisnuti u zaborav.

Imao sam zadovoljnstvo i čast lično poznavati jednog o potomaka ove poznate banjalucke familije koji, nažalost, više nije medju nama. Zbog njega, a i svih nas koji smo proveli najveci dio života u ovom gradu, koji je u novijoj historiji Evrope postao poznat kao grad u kojem je izvršeno najmasovnije ‘nenasilno’ protjerivanje ‘nepodobnog’ stanovništva, ne smijemo dozvoliti da se historija zaboravi. Trebamo je ponavljati i prenositi s koljena na koljeno, kao što to nasi ‘prijatelji’ rade već desetljićima, koristeći se lažnim mitovima, pretvarajući poraze u pobjede, izdajstva i zločine u junačke pothvate.

Drugi emal mi stiže iz Banjaluke, sa dvije relativno novije fotografije kuće, koje sam iskoristio za današnje priloge. Povod: zabrinutost za sudbinu ovog historijskog objekta. Kako se u gradu trenutno provodi politika rušenja sedamdesetak starih objekata, “jer su zbog dotrajalosti postali opasni po prolaznike”, postoji bojazan da će uskoro nekom na um pasti da krene rušiti i ovakva zaštićena zdanja.

Molio bih sve one koji imaju više provjerenih informacija o trenutnoj situaciji vezanoj za ovaj historijski objekat, da nam se jave. Možda možemo učiniti nešto da Šeranica kuću sačuvamo od nestajnja, propasti i zaborava, za generacije koje dolaze poslije nas.

Historijat najstarije kuce u Šeheru u Banjaluci

Šeranići su ćupovima zlata podigli prvu kuću - Mujo-beg Šeranić s Fatimom dobio desetero djece * Svih sedam kćeri dobro se udale * Volio sevdisati i divaniti dok su mu kćeri pjevale uz Vrbas.

U Šeheru, čaršiji sa folklorom stare Bosne, u kojoj su se uzdizale kuće i čardaci nad Vrbasom i njedrila današnja Banja Luka, podignuta je ćupovima zlata 1580. godine prva kuća, a bila je vlasništvo begovske porodice Šeranić.

Mještani Šehera još pričaju kakav se život u toj kući odvijao početkom 19. stoljeća. Kada je Mujo-beg Šeranić, sin Muhamed-bega, sa pendžera kuće Gunića u Novoseliji odveo Fatimu i doveo je u Šeher, u svoju porodicu unio je još deset novih života koje mu je Fatima na svijet donijela. Imali su sedam kćeri i tri sina. Najmlađa od njih, sada sedamdesettrogodišnja Seima, koja i danas živi u Banjoj Luci, svega se sjeća.

Voljeni i maženi

- Iako nas je bilo deset, svi smo podjednako bili voljeni i maženi u roditeljskom krilu. Tada je, a možda i danas, bila rijetkost da otac tako prenosi ljubav na svoje kćeri. Bio je veliki gazda i svi su ga voljeli, volio je sevdisanje s ljudima i pjesmu. Kada bi se vratio iz džamije, mi bismo svi dotjerani stali u red, ljubili ga u ruku i on bi nas darivao - priča Seima.Sva djeca još tada su išla u školu, a kćeri bile u kulturno-umjetničkom društvu.- Direktor kulturno-umjetničkog društva dolazio je fijakerom po sestre kako bi svojim glasom uljepšale manifestacije. Otac bi ih poslao pored Vrbasa da pjevaju, a on bi divanio u avliji i uživao u njihovim sevdalinkama - priča najmlađa kći.Iako najbogatiji, neprijatelja nisu imali. Kroz kuću su prošli mnogi prolaznici, putnici i ugledne ličnosti među kojima Safet Isović, Himzo Polovina i Beba Selimović, jer je begova kuća imala sve što tada bosanske kuće nisu imale: muški i ženski ulaz, kupatilo i sobu za goste i poslugu, ostavu, muške i ženske prostorije i toplu vodu.

Prekrasne snahe

Toplom vodom iz avlije Šeranića koristila se i ugledna njemačka porodica Goldbaher, koja je živjela do njih i sa kojom su se uvažavali. U takvim uvjetima nije bilo teško dobro udati kćeri. Najstariju Ajšu dao je za Avdu Mrakodolca iz Kozarca, Džemilu za Teufika Maglajića iz Banje Luke, Fadilu za Ibrahima Demirovića, banjalučkog glumca, Adila je otišla za Hamdiju Čengića iz Sarajeva, Halida za Muju Krivaju, Asima za Adama Starčevića, vojno lice iz Beograda, a najmlađa Seima za Ahmeda, sina muftije banjalučkog hadži Mustafe Nurkića. I sinove Asima i Džemila poženio je i dobio dvije prekrasne snahe.

Mujo-beg umro nakon zemljotresa

Kada je mati umrla, otac je rekao: "Sad sam i ja umro", prisjeća se Seima. Mujo-beg Šeranić umro je neposredno nakon zemljotresa u Banjoj Luci. Njegovi potomci svoje živote nastavili su uglednim svjetskim putevima. Bili su ljekari, pravnici, a i veliki broj muzičara stasavao je od Šeranića. Tako je Dunja Simić, operska pjevačica, koja živi i radi u Frankfurtu, unuka najstarije Mujine kćeri Ajše.
Nema više ni prilaza ni ulaza

Kuća Muje-bega Šeranića bila je pod zaštitom države sve do ovog rata kada je uništena. Kulturno-historijski spomenik iz 1580. godine nema ni prilaz ni ulaz. Begova vrata već dugo su zakovana i noviji stanovnici ovog grada ne znaju značaj i historiju kuće nad Vrbasom.

Preneseno sa: http://www.sanskimost.com