SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, August 01, 2015

Malo Jadrana

Moj prijatelj Srđa se na samim počecima bloga  znao javiti ponekim prilogom ali ga ovdje već odavno nema. O razlozima nejavljanja mogu samo nagađati. Nije se Srđa javio na blog ni ovaj put ali ja nisam mogao odoliti a da ne ukradem par njegovih lijepih slika s ovogodišnjeg ljetovanja i podijelim ih s posjetiocima bloga.

Godišnji su odmori i raja se odmara. Tako i treba, zaslužili smo to jer smo cijeli život pošteno radili pa je red da se i  mi odmorimo. Na odmore se ide na sve strane svijeta. Raja iz „dijaspore“ ovdje u USA obično ide na Karibe dok oni iz Evrope još uvijek najčešće odlaze na Jadran, mada ih ima i po Turskoj, Grčkoj, Španiji.

Marinkovići godinama ljetuju na Žirju, tom biseru Jadrana, gdje uživaju u gotovo netaknutoj prirodi. Ove godine su iznajmili kuću s prekrasnim pogledom na zaliv. Srđo mi reče da je znao ustajati rano samo da uživa u prekrasnim izlascima sunca i jutarnoj tišini kada se život tek budi iz noćnog sna. Taj osjećaj nisam imao godinama jer sam Jadran zadnji put posjetio prije sedam godina i ko zna kada će se to opet destiti.  

Iz Srđinog emaila sa odabrao par slika i evo ih pred vama. Nadam se da se neće naljutiti što ga nisam pitao za dozvolu, ali, prijatelji smo, pa ćemo eventualni nesporazum već nekako izgladiti.


 






Labels:

Sunday, April 19, 2015

Naš novi Jadran

Da me je neko sredinom osamdesetih upitao da li ću jednog dana ljetovati na Karibima, tom turističkom raju na Atlanskom okeanu, rekao bih mu da je lud. Jadran je bila naša ljetnja destinacija i nikada nismo ni pomišljali da odemo negdje drugdje. Već u to doba neka naša raja je išla u Grču, Tursku, Španiju, a mi smo bili vjerni Jadranu sve do zadnjih dana. Čak smo devedeset druge, dok je u drugim dijelovima Hrvatske bjesnio rat, ljetovali u Živogošću. U polupraznom hotelu, na TV ekranima, gledali smo kako JNA pokušava da „spasi“ Jugoslaviju, razarajući hrvatske gradove moćnim oružjima u čijem razvoju i  proizvodnji su neki od nas učestvovali. Tu poznatu laž o spašavanju Jugoslavije neki uporno koriste i danas kako bi opravdali rat i želju Miloševića da stvori veliku Srbiju. Za njih ni četnici, koji su još od devedesetprve  slobodno šetali Banjalukom, nisu bili (niti su to ni danas) neprijatelji te iste socijalističke Jugoslavije protiv čijeg su se stvaranja borili tokom drugog svjetskog rata, već borci za slobodu „ugroženog“ srpskog naroda.

Rat je već odavno iza nas, njegove rezultate smo svi osjetili na svojoj koži, bilo da smo ostali u starom kraju, bilo da smo se rasuli po cijelom svijetu. Mnoge stvari su se od tih vremena promijenile u našim životima pa tako ni mi više ne ljetujemo na Jadranu svake godine, već se snalazimo kako umijemo. Nera i ja smo, nažalost, Jadran zamijenili Karibima, egzotičnom destinacijom o kojoj smo nekada mogli samo sanjati a koja nam je sada daleko bliža i pristupačnija nego stari kraj. Iz Pittsburgh-a do Punta Cane stignemo za tri i pol sata, odmorni i spremni za zaslužen odmor, dok nam do Zagreba u prosjeku treba 24 sata napornog leta s najmanje dva presjedanja. Ako tome dodam da za cijenu jedne avionske karte do Zagreba u sezoni dobijemo skoro dva sedmodvevna all iclusive aranžmana u Dominikanskoj Republici, dileme nema. Cijena paketa uključuje avionski prevoz u oba smjera, prevoz do hotela i nazad, smještaj u lijepim hotelima s prekrasnim plažama i prirodom, sve obroke uz mogućnost da se, ako se izgladni, nešto prezalogaji tokom cijelog dana, neogradničeno piće tokom 24 sata, prilično dobar zabavni program uveče, razne aktivnosti tokom dana... Domaćini se trude na svakom koraku da vam se boravak svidi jer vas žele vidjeti i slijedeće godine. Konkurencija je ogromna i ponekad male sitnice odlučuju „kojem ćeš se carstvu prikloniti“. Tako se i naš ukus ovih zadnjih godina izoštrio pa nalazimo mane koje nekada na Jadranu uopće nismo primjećivali. Valjda je to u čovjekovoj prirodi da se vrlo lako kvari. Osjetili smo to početkom devedesetih pa nas to više ne bi trebalo iznenađivati.

Ove godine smo odabrali hotel RIU Bambu, jedan od hotela iz lanca RIU. Nalazi se na prekrasnoj Bavaro plaži okružen s nekoliko drugih hotela iz istog lanca, te mnogobrojnim hotelima drugih lanaca. Tačan broj hotela u okolini ne znam ali ih ima jako puno jer tokom dugih šetnji plažom nismo stigli do zadnjeg. Svi hoteli vrve od turista iz cijelog svijeta. Dosta gostiju stiže iz Evrope a u nekim od njih ima dosta Rusa koji prije ovog našeg zadnjeg rata nisu mogli nos pomoliti izvan Rusije. Kako su se vremena promijenila! Rusi, Česi, Poljaci, putuju svijetom a naš svijet je osuđen na torove iz kojih je teško stići i do Evrope, a kamo li negdje dalje. Da li je to život za koji se ginulo znaju oni koji su rat planirali i u njemu učestvovali. Srećom, nisam taj. Lijepo mi je bilo u staroj domovini a lijepo mi je i sada. Torove ostavljam onima koji su se za njih borili a ja ću nastojati da stignem gdje god mi se pruži prilika pa makar tamo ne bio okružen samo „mojima“.  Jer, zadnji rat je pokazao da mnogi od onih koje sam smatrao našim, to nisu bili.

Hotel u kojem smo ovaj put odsjeli ima prekrasnu plažu s velikim brojem palmi koje pružaju zaštitu od sunca koje tokom gotovo cijelog dana nemilosrdo prži. Plaža je velika, prostrana i nije pretrpana kupačima kao neke koje smo tokom šetnji obalom obišli. Odgovara nam to. Ujutro ne moramo žuriti da zauzmemo ležaljke i mjesto u hladu jer i ležaljki, i hlada ima više nego dovoljno. Smješteni smo u lijepim sobamas terasom u objektima na jedan sprat. Hrana je solidna a svako veče uživamo u veoma dobrim „šoovima“. Nera je ovaj put ponijela loptu pa se na plaži zabavljamo piciginom kojeg nismo igrali ko zna od kada. Jedan dan sam se okušao i u stonom tenisu i moram se pohvaliti da sam u svojim kasnim šezdestim pobjeđivao i tri puta mlađe od sebe. Izgleda da se, kako starimo, polako vraćamo u djetinjstvo. Valjda to tako biva u životu. Sam dragi bog zna šta će nam na um pasti slijedeći put.

Kamera je opet bila uz mene pa sam slikao kao i obično, nastojeći da okom kamere uhvatim ljepotu koja nas je okruživala. A da je lijepo, lijepo je. Ovih dvadesetak slika to potrvđuje. Možda nekoga od poznatih koji se nalaze s ove naše strane velike bare ponuka da se zaputi u ove krajeve. Vjerujem da se neće pokajati.

















Labels:

Thursday, June 11, 2009

Tjedan u Pakostanima

Sredinom maja Miro s kceri, zetom i unucima ode put Pakostana. Vrijeme pravo ljetno, u Zagrebu 30 c. Svaki dan salju izvjesce: vrijeme izvrsno, kupamo se na francuskoj plazi, djeca ne izlaze iz vode....
Jedan dan dopunise: dosao Adnan (moj unuk Filip ga zove barba ADAN). S Adnanom i Bubom Huseinbegovic smo u stalnom kontaktu. Oni zive u Zadru, Adnan predaje glazbeno u osnovnoj skoli u Biogradu, a Buba (pedijatar) ima privatnu ljecnicku praksu u Benkovcu.

Saljem vam nekoliko fotki da osjetite jadransku atmosferu, ljepim curama Melanie i Stephanie iz Brisbane-a posebne dvije. Jedino je fotka na kojoj su Buba, Adnan i Filip iz 2007g.

Pozdrav svima ma gdje bili i SRETNO

Nada Š. D.

Labels: , ,

Thursday, October 12, 2006

Made - umjesto komentara

Evo izgleda da se moj napor konacno isplatio: Made mi posla svjez fotos (snimljen na ljetovanju u Makarskoj ove godine) pa ga evo objavljujem umjesto komentara na gornji prilog.

Jos nam preostaje da nagovorimo Seju da se 'predstavi' nekim od svojih slika. Ne mogu da vjerujem da ih nema, nakon svih ovih krstarenja Jadranom i Evropom.

Labels: ,

Tuesday, October 10, 2006

Kusmici u Nici

Sto to je danasnji covjek, ko ‘tica’: sad je na jednom, sad na drugom kraju svijeta. Nas kolega Eko se evo javlja s aerodroma, na povratku kuci, s prilogom koji sam odavno ocekivao. Ali, bolje ikad, nego nikad. Evo njegovog kratkog izvjestaja: 

Izgleda da ja saljem priloge uvijek izmedju dva leta. Trenutno sam u Hammerfestu - Norveska (najsjeverniji grad na svijetu ) i cekam avion da se vratim kuci u civilizaciju. 

Zadnje vrijeme putujem veoma cesto pa sam poremetio normalan zivotni ritam. Zato i ovaj vaj prilog dolazi sa malim zakasnjenjem od par nedelja i nije mozda interesantan za siri auditorij pa ga mozes objaviti kad ti nestane materijala. 

Naime, Emina i ja nismo bili nigdje prosle godine tako da smo si priustili malo ekskluzivnije ljetovanje ove godine. Proveli smo 10 dana u Nici pa smo naravno obisli, Monako, Monte Karlo i Kan. Bilo je veoma interesantno i zivo.  

Sve je bilo na top-nivou, mada Azurna obala vise nije rezervisana samo za ekskluzivne turiste. Sreli smo jako mnogo omladine iz republika bivse nam domovine. Takodje je Nica puna Rusa, sto nas je najvise iznenadilo. Saljem nekoliko fotografija koje ce bolje ilustrirati dozivljaj nego moj tekst. 

Pozdrav svim blogerima.

Nica

Mr. Kusmic ispred kockarnice

Mr. Kusmic, jos jednom

Gospodja Mina ispred prekrasne fontane

Jedna od mnogih interesantnih gradjevina

Pogled na marinu s mnogobrojnim jahtama


Labels:

Monday, June 05, 2006

Korcula i Peljesac, svibnja 2006.

Natasa je odrzala svoje obecanje i evo njenog izvjestaja:

Upravo sam se vratila s osmodnevnog boravka u Korculi; dobro sam upoznala grad, te prokrstarila otokom uzduz i poprijeko - obisla Lumbardu, Zrnovo, Pupnat, Caru, Smokvicu, Blato i Vela Luku, uzivala u panorami unutrasnjosti otoka i njegovih “malih mista”, te ljepoti bogato razvedene obale, Mljeta i Lastova koji se vide kao na dlanu.

Iz trajektnog pristanista - Domince, u blizini naseg hotela, 15 minutnom voznjom trajektom presli smo na Peljesac i posjetili Orebic, Pernu, Kuciste i Viganj, a u drugom navratu predivan Trpanj na sjevernoj strani Peljesca, odakle se vidi meni najdrazi otok Hvar i naselja podno Biokova.

Korkira Melaina, Crna Korcula, grcko ime otoka, u potpunosti joj odgovara, jer je prekrivena sumom ( bor, cempres), zelenom makijom, a obradivo tlo vinogradima i maslinicima gotovo do samog ruba mora, od èega more oko otoka poprima tamnu modrozelenu boju.

Reljef Peljesca i otoka Korcule, plijeni svojim brojnim brdima ( od 500-980m n.v.) prekrivenih sumom, s padinama i udolinama uglavnom pod vinogradima, maslinama, poljima narance, smokvama i ponekim dudom.

Ono sto se u ljetnim mjesecima ne moze vidjeti su brojni zuti mirisni grmovi brnistre (aspalatosa), i razbacani tepisi sarenog poljskog cvijeca.

Korcula je prelijep grad, sacuvane gradske jezgre prepune znamenitosti i sto je vrlo bitno, nije nagrdjena graditejlskim egzibicijama primitivnih i bahatih novih bogatasa.

Ovih osam dana provela sam u drustvu svoje drage prijateljice Jasenke, pa kako obje volimo pjesaciti i obilaziti znamenitosti, dani su nam bili od jutra do veèeri potpuno ispunjeni, zahvaljujuci prebogatoj korculanskoj i peljesackoj povijesnoj i kulturnoj bastini.

Imale smo srecu i s vremenom - Temperatura zraka od 26-32C, temperatura mora od 19-21C.

Snimile smo 108 fotografija, sve su bez izuzetka vrlo uspjesne. Nadam se da sam izabrala one, na kojima se vidi ljepota otoka kao i nasa radost sto u toj ljepoti mozemo uzivati.

Poznate znamenitosti, koje sam slikala nisam poslala, jer ih mozete naci na Internetu.
http://www.korcula.net/history/index.html

Set prekrasnih fotografija mozete naci na ovoj stranici

Labels: ,

Sunday, December 18, 2005

Jelsa

Kavica na terasi apartmana Dvije Palme u Jelsi na Hvaru.

Aida i Ferid su samo napomenuli da ce mozda naci nacina da se vidimo. Trazili su samo adresu gdje cemo boraviti i, par dana nakon naseg dolaska, pojavise se ispred kuce.

Labels: , ,

Saturday, December 03, 2005

Ah ljepote...

Dok slusam Balasevica a napolju bijeli pokrivac polako pokriva tlo, odlucih da pokusam i ja da se ukljucim u moderne tehnoloske trendove . Blog je ovih dana hit, pa evo da i ja pokusam.

Albumi su mi prepuni fotografija snimljenih u zadnjih desetak godina, neke sam dobio preko Interneta od prijatelja, ima tu dosta poznatih lica, mjesta, dogadjaja...

Za pocetak jedna slika iz Hvara snimljena 5. jula 2005. Nakon vise od 10 godina, kumovi sa raznih dijelova svijeta (Slovenija, Norveska, USA) se okupili na Jadranu. Dan poseban: Marinin rodjendan. Upravo u ovom momentu Balasevic zapjeva Sevdalinku (Sta god nocas da zapjevam, vuci ce na sevdalinku...), ponoc je vec prosla, pa odlucih da je vrijeme da zavrsim sa prvim 'javljanjem'. Ako bude onako kako sam planirao, svaki dan cu se javljati sa novim slikama. Nadam se da cu obecanje odrzati...

Labels: , , ,