Mr Z's Kitchen

Emira nas po obicaju upoznaje s nasim sugradjanima koje jos nismo imali priliku upozanti na ovim stranicama, pa je tako i ovaj put:

Ovaj put predstavljam jos jednu porodicu iz Banjaluke koja zivi u Luisville, KY.

To su Kreso Zumra i Zlatko sa kcerkama Maidom i Aidom. Zumra i Zlatko su nekad bili vlasnici kafica ZZ TOP u Banjaluci.

Nakon nekoliko godina provedenih u USA i rada u razlicitim kompanijama, cesto vrlo teske poslove, odlucili su da ponovo pokusaju sa ugostiteljstvom. Prije sest godina su otvorili restoran u centru grada Mr Z’s Kitchen. Restoran je tipicno americki sa americkim menijem.

Prve dvije, tri godine su bile izuzetno naporne, trebalo se boriti za svaku musteriju. Cijela porodica je bila ukljucena u rad. Pored Zlatka i Zumre, glavni pomagaci su bile njegova i njena mama te obe kcerke. Kvalitetom hrane i dobrom uslugom su uspjeli da pridobiju nove musterije. Prve jutarnji gosti su vec i prije otvaranja pred vratima. Uveli su i isporuku hrane musterijama. Zanimljivo je da se isporuka hrane (uglavnom obliznjim firmama) obavlja biciklom, jer je brze i jednostavnije nego autom.

Snimci koje saljem su napravljeni pred sam kraj radnog vremena. Iako je vec bio stavljen znak da je zatvoreno, nasi domacini su se trudili da ugoste i one zakasnjele.

Zelim jos da istaknem da su obe kcerke, pored rada u restoranu, vrijedno studirale. Maida je ove godine postala magistar hemije, a Aida studira kompjuterske informacione sisteme na University of Louisville.

Nekoliko slika iz restorana mozete vidjeti na ovoj stranici.

Aroma Cafe

Jos jedan Izetov prilog iz Los Angelos-a: 

Prilikom nedavnog boravka u Los Angelesu Rada i Jasko su nas odveli na cevape u Aroma Cafe koji drze Adem i Amra Slipac, nasi banjalucani. 

Adem je dugo godina radio u auto servisu Centar dok je Amra radila kao trgovac u Zenitu na djecijoj konfekciji. Pred rat su u Bojica Hanu, do Taninog kafica, u zgradi nekadasnje poste, otvorili prodavnicu auto dijelova Opel. 

Ratna sudbina ih je dovela do Los Angelesa i prije tri godine se odlucuju da pokrenu biznis sa restoranom koji nudi Bosansku kuhinju. Njhov marljivi i uporan rad je dao ploda i restoran je postao mjesto gdje rado navracaju ljudi iz bivse Juge a isto tako i Ameri kojima se jako svidjaju jela koje oni spremaju: burek i druge pite, sarma, filovane paprike, lonac a cevapi su nezaobilazan dio njihove kuhinje. 

Ja i Jasna smo imali srecu da ih obadvoje sretnem u restoranu. Dok je Adem sa drustvom bezbrizno kartao u maloj basti ispred restorana, Amra je marljivo spremala jela u kuhinji. Ona nam je ispricala kako je to sve pocelo, a bilo je tu dosta hrabrosti i reklo bi se velike zelje da se dokazu u novoj sredini. Pokazala nam je plakete i nagrade koje su dobili za kvalitet njihovih jela. 

U njihov restoran dolazili su Rade Serbedzija, Kemal Monteno, Karl Malden, Goran Visnjic, Vlade Divac a tu mozete sresti i glavog tuzioca tog dijela Los Angelesa. Uz ovih nekoliko slika vise o restoranu Aroma mozete saznati sa njihovog web site-a. 

Iako ga je Emira ranije objavila ja ga ponovo objavljujem jer ce zanimati neke nove blogovce: http://www.aromacafe-la.com/

Aroma Cafe. U prvom planu Adem (okrenut ledjima)
karta s drustvom

Poziranje za blog: Adem i Amra Slipac

"Kombinacija" je na stolu. Miris se siri na sve strane

Prici nikad kraja: znas li ovog, znas li onog...

Dok zenski dio "traca", Jasko ne gubi vrijeme

Aroma u prestiznim novinama "Los Angeles Weekly", maj 2005

Aroma u novinama: cevapi na engleskom "Balkan Burger"

Rade Serbedjija ovdje rado navraca

Krese i njihov restoran

Emira je jedan od aktivnijih suradnika ovog naseg bloga i nedavno se javila sa par priloga. Evo prvog:

Merima i Dzevad Kreso su se skrasili u Bardstown-u, Ky. Poslije mnogo godina napornog rada cijele porodice i velikih ulaganja, uspjeli su ostvariti nesto sto se ovdje zove ‘american dream’. Otvorili su prelijep restoran sa vise malih dvorana i jednom velikom banket salom u zgradi koja je prije 40 godina sluzila kao gradsko kino.

Nekadasnje kino je u samom centru ali je bila neupotrebljavano 40 godina, iako je fasada jos izdrzavala, sve ostalo je bilo napola rusevina. Dzevad i Merima su dosli na neobicnu ideju da od starog kina naprave restoran. Onda su pocele ‘borbe sa vjetrenjacama’ da dokazu da se to moze, da dobiju podrsku u gradu, a podrska znaci kredite za renoviranje, dozvole, i …oni najbolje znaju kroz sto su sve prosli.

Mislim da bi se i o kinu moglo dosta toga napisati, a ja cu samo spomenuti da su u ta vremena, do prije 40 godina, bijeli i crni stanovnici isli u isto kino ali u dvije odvojene dvorane. Manja, u kojoj je bio dozvoljen pristup crnim stanovnicima i veca za bijele. Ova veca je sa balkonom kao u nasim kinima u ona davna vremena. Krese su sacuvale originalne uredjaje za prikazivanje filmova. Pokusali su i sacuvati dio atmosfere kina pa je po zidovima mnogo velikih postera starih glumaca. Veliki ekran Dzevad koristi trenutno za gledanje utakmica sa svjetskog prvenstva u nogometu.

Bardstown je malo mjesto sa razvijenim turizmom jer je za ovdasnje uslove vrlo star grad, sa bogatom istorijom i mnogo kulturnih spomenika. U blizini je samostan u kojem zive katolicki svecenici iz reda trapista, isto kao u BL. Pored svih drugih svojih aktivnosti i ovdje prave cuveni ‘Trapist’ sir. U samom gradu postoje cetiri fabrike viskija. U vrijeme kad ‘dozrijeva’ smjesa od koje se pravi, cijeli grad mirise kao da se negdje prave kolaci. Ne trebam naglasavati da je sad i restoran “Kreso’s” postao dio gradskih atrakcija.

Ky je svoj novi dom nasla kompletna familija Kreso iz BL. Kad kazem kompletna familija mislim na majku (tata-dido Sacir je nazalost umro prije tri godine) i sinove Nedzada, Dzevada i Zlaju sa njihovim porodicama.

Vise slika mozete naci na ovoj stranici