Neredi nakon mitinga u Banjaluci

Evo i 'svjezeg' izvjestaja preuzetog sa B92.

Banja Luka - Policija je privela nekoliko demonstranata koji su posle mitinga u znak protesta zbog nezavisnosti Kosova izazvali nerede.

Ispred zgrade su razmeštene policijske snage, raspoređene u dva kordona. Nekoliko hiljada demonstranata, koji su posle završetka mitinga u Banjaluci pod nazivom "Kosovo je srce Srbije" krenuli prema zgradi američkog konzulata, a do koje nisu uspeli da priđu zbog jakih kordona policije. Na mitingu je govorio politički vrh Republike Srpske.

Prema prvom kordonu policije bacali su kamenje i dimne bombe, a kako navode u policijskom štabu obezbeđenja skupa, nekoliko policajaca je povređeno. Jedan policajac je povređen kada je kamenicom pogođen u nogu, a potom je odvezen prema hitnoj pomoći.

Demonstranti, uglavnom mlađi ljudi, u jednoj od ulica koja vodi ka konzulatu, gađali su policijske snage kamenicama i zapaljenim bocama, nakon čega su intervenisale specijalne policijske snage i potisnule ih dalje od konzulata.

U toj ulici razbijena su stakla na jednoj stambenoj zgradi i oštećen je jedan automobil, javlja sa lica mesta dopisnica Bete iz Banjaluke. Takođe, polupani su izlozi većine prodavnica, javlja Fonet.

U svim ulicama koje vode ka američkom konzulatu raspoređene su policijske snage sa opremom za razbijanje demonstracija, a ispred konzulata je jedan policijski transporter.

Policija je uspela da spreči napad na konzulat i grupu huligana potisne u park "Petar Kočić".

Fonet javlja da je primećena i grupa lica sa četničkim obeležjima.

Demonstranti su razbili izlog na prodavnici Kroata, a kako se saznaje, vlasnik radnje je Hrvat.

Policijske snage blokirale su prostor na Trgu Krajine, koji vodi prema starom zanatskom centru i Gospodskoj ulici, gde je smešteno najviše trgovačkih radnji.

Pre nekoliko dana, američki konzulat u Banjaluci zatvoren je, nakon što je, tokom protesta srednjoškolaca u Banjaluci, zgrada bila kamenovana.

Mozda neko moze pomoci

Jucer sam dobio email od jednog banjalucanina koji trazi pomoc. Da ne duzim, evo email-a:

Iako je mozda malo neobicno za Vas blog, imam jednu molbu da mi pomognte naci moje prijeratne velike prijatelje koji zive u Americi. Zovu se Nermina i Zoran Antonic, banjalucki novinari...vidio sam na Vasoj strani jedan blog gdje se spominje Nermina u nekom drustvu na fotografiji...

Zaboravio sam se predstaviti. Ja sam Arif Sitnica, najrodjeniji banjalucanin, sada stanovnik Zadra gdje zivim, radim i trudim se provesti ovo jos malo zivota trece dobi sto ljepse...

Jos jednom veliko hvala na citanju mog maila a mogli bi i suradivati, pa se javim s jednim mailom iz Zadra.

Suncani pozdrav svim Banjalucanima od ARIFA.

Ako neko ima informaciju o Nermini i Zoranu, molio bih da mi se javi na emial.

Pitanje za blogere

Dobar dan Co,

evo od nedelje se vrte informacije o proglasenju nezavisnog Kosova. Sigurna sam da nas se sviju tice, bar na neki nacin. Kosovo je ustvari zadnji cin (meni se cini predzadnji) necega sto je pocelo krajem osamdesetih za nas naivne, a za one nenaivne mnogo ranije kad se sve i spremalo. O Kosovu necu, necu ni o Srbiji , to su sad samo nasi susjedi i zelim im svako dobro svima. Medjutim, zeljela bih da one koji ne znaju, ako slucajno ima takvih, obavijestim o tome sta se desavalo u nedelju i jucer u Banjaluci.

Prenesen pasus iz novina kaze:

Na protestu koji je okupio blizu dvije hiljade studenata i srednjoškolaca, buduæi akademski graðani RS-a ponijeli su se svakako, samo ne akademski. A sve je krenulo nakon što su se mladi intelektualci okupili ispred Studentskog centra “Nikola Tesla“, nakon cega su se u koloni, naoružani srpskim zastavama i narodnim pjesmama, uputili prema Trgu Krajine.

Iako je predsjedništvo SOBL-a (Studentska organizacija Banje Luke) najavljivalo da ce se raditi o mirnom skupu u znak podrške srpskim studentima univerziteta u Kosovskoj Mitrovici, sve ono što se dešavalo na banjalckom Trgu Krajine i okolnim ulicama imalo je osobine klasicnog politickog okupljanja.

Podrška kosovskim Srbima pretvorila se u jasno profiliran politicki skup, na kojem se tražilo izdvajanje RS-a iz Bosne i Hercegovine, propraceno nizom šovinistickih parola.

E sad, mene a mislim i svih koji su ne svojom voljom otisli iz BL i iz cijele BiH, itekako se tice ovaj dio, gdje gospoda iz trenutne vlasti u RS i u politicki uticajnim partijama u BL i RS traze ista prava za sebe kao ona sto su ih 'sebi uzeli' (po njihovoj definiciji) Albanci na Kosovu. Zaboravljaju da je na podrucju sadasnje RS prije devedestih bilo vise od polovine nesrpskog stanovnistva i da ti ljudi nisu napustili svoje domove dobrovoljno vec zbog genocidne politike ondasnjih vlasti. A to znaci da u RS pravo glasa vezano za odcjepljenje moraju imati i svi oni koji su zivjeli tamo do rata tj. mi (cini mi se da su tako pise i u Dejtonskom sporazumu – barem je tako onda pisalo po novinama). Sigurna sam da niko od tih protjeranih stanovnika ne bi glasao za odcjepljenje od BiH i pridruzivanje Srbiji.

Interesuje me kako razmisljaju ostali, da li bi poduzeli nesto, napr. glasali na jednom takvom referendumu, imaju li sve ‘papire’ , imaju li zelje da nesto mijenjaju ili bi sve prepustili stihiji jer se nadaju da ce neko drugi to uraditi za njih ili im sve to vise nije vazno?!

Emira

Nada ili ...

Vijest nije nova i vjerujem da je vecina blogera vec upoznata sa njom. Internet je pun linkova na stranice na kojima se pise, komentira, suprostavljaju misljenja, predlaze… Ima onih odusevljenih, onih koji su optimisti, ali i onih koji nisu ubijedjeni da ce i ovaj pokusaj zavrsiti kao i neki drugi: neuspjehom.

O cemu se radi: Danis Tanovic, poznati bosanski reziser, oskarovac, odlucio je da osnuje politicku stranku. O razlozima mozete procitati ispod, ako vec to niste bili u prilici ranije.

Citajuci Danisove razloge za ovaj potez, pitam se kakvo je nase misljenje o ovome? Ima li nas koji mislimo da je ovo sto Danis pokusava vrijedno naseg angazovanja ili ne? Vrijedi li nesto pokusavati, iako su izgledi na uspjeh mali?

Bosnu sam napustio prije petnaestak godina, ono nekoliko posjeta nije moglo biti dovoljno da se osjeti sta se u Bosni desava, ali svakome onom ko i malo prati dogadjaje preko Interneta i drugih medija, moralo je biti jasno da buducnosti za Bosnu, onakvu kakvu su je svjetski mocnici ‘napravili’, nema. Vjestacki podijeljenja u torove, sa vlastima koji igraju perfidne igre da zadrza trenutno stanje koje najvise njima odgovara, Bosna je osudjena na propast. Ubistva i kriminal su postali svakodnevica. Mladi, koji bi trebali buducnost svake nacije, nemaju puno izbora. Velike firme su propale, imovina je raprodata novokomponiranim bogatasima, vladaju nekakva druga pravila. Penzioneri jedva prezivljavaju. Dogadjaju se stvari koje su prije 20-tak godina bile nezmislive. Kao da se radi o nekoj zemlji u Latinskoj Americi, a ne o onoj u kojoj smo proveli veliki dio nasih zivota.

Toliko puta sam bio optuzivan da sve vidim crno, kad tamo, izgleda da ima jos nekih koji dijele moje misljenje. I sto je jos interesantnije, zele da pokusaju nesto da situaciju promijene. Iskreno se nadam da ce uspjeti da oko sebe okupe one koji misle da jos uvijek ima nade, da sve nije izgubljeno. Zbog onih koji dolaze. Nece biti lako, ali ako se ne pokusa, nista se ne moze napraviti.

Danisu zelim da uspije u svojim namjerama, a sam cu pokusati da pomognem onoliko i onako kako je u postojecim uvjetima moguce. A onim koji citaju ovaj blog predlazem da procitaju tekst ispod i sami donesu odluku.

Reditelj Danis Tanović, jedan od najpoznatijih i najuspješnijih građana ove zemlje, odlučio se politički angažovati, preuzevši na sebe ogromnu odgovornost . osnivanja nove političke stranke u Bosni i Hercegovini! To je Tanović potvrdio u ekskluzivnom razgovoru za Oslobođenje. Ime nove stranke Danis nije mogao reći, piše Oslobođenje. Uskoro će biti poznato javnosti, baš kao i termin održavanja osnivačke skupštine, kazao je na početku razgovora Tanović, koji se nakon godina provedenih u Belgiji i Francuskoj odlučio za definitivni povratak u Bosnu i Hercegovinu.

Koji su razlozi zbog kojih osnivate stranku i angažirate se politički? Pretpostavljam da ih ima mnogo jer država je u kompletnom haosu i političkom, i kulturnom, i ekonomskom...?

Odgovor na pitanje o razlozima za odluku o mom političkom angažmanu nalazi se u vašem pitanju. Ja sam se prije pet mjeseci vratio u Sarajevo sa namjerom da sa suprugom i djecom živim u Bosni i Hercegovini, ali sam se jako brzo uvjerio da normalan život ovdje nije moguć.Vidite, ja ne mogu da prihvatim da u vrtićima dijele mališane po religijskoj pripadnosti njihovih roditelja radi uvođenja vjeronauka, da u Sarajevu i djeca za operaciju krajnika čekaju po pet mjeseci, da i dvanaest godina nakon rata kapiju glavnog grada predstavlja nedovršena cesta u Blažuju, široka četiri metra, da se za milione poštenih ljudi koji teško žive od svog rada govori da se "nisu snašli", da je broj samoubistava daleko nadmašio broj kišnih dana u godini, da ljudi nude svoje bubrege na prodaju da bi prehranili porodicu, da sve više penzionera preživljava zahvaljujući narodnim kuhinjama i pažljivom prebiranju kontejnera, da policajci bježe sa mjesta zločina...

A da je meni muka pročitati novine ili gledati televiziju od svakodnevnih dokaza o drskom kriminalu moćnika na vlasti i kriminalaca koje oni štite!

U ovakvoj situaciji imam dva izbora: ili fino s porodicom spakovati kofere i nostalgiju liječiti povremenim dolascima ovamo, ili pokušati nešto promijeniti. To svakako znači i promijeniti vlast, ali je nešto drugo još važnije: promijeniti masovno uvjerenje da se ne može ništa učiniti, da smo osuđeni na ovakav, iako građani Bosne i Hercegovine zaslužuju i mogu imati puno bolji život. A mislim da je to moguće učiniti. Država nije neki imaginarni koncept. Država smo svi mi zajedno i biće onakva za kakvu se izborimo.

Ko su ljudi uključeni u organizacioni odbor ove stranke, odnosno vaši najbliži saradnici? Koliko tu ima političkog iskustva, koliko volje i želje?

Ideja o političkom angažmanu se kristalizirala kroz duge i česte razgovore s mojim prijateljima. S njima se nije bilo teško složiti u ocjeni postojećeg stanja, ali je bilo jako teško prevladati veliki skepticizam da pošteni, obrazovani, mladi, penzioneri i sve druge ugrožene kategorije našeg društva mogu nešto učiniti na promjeni tog stanja i sumornih perspektiva. Tvrdio sam suprotno, govoreći daje neophodno politički artikulirati ogromnu energiju koja postoji, ali koja je neorganizirana, depresivna, demoralizirana. A na to sam kao odgovor dobijao tvrdnje da u ovdašnju politiku ne žele da uđu pošteni, obrazovani i obespravljeni ljudi zato što su sve važnije stranke pretvorile u sredstvo za ostvarivanje privatnih interesa nekolicine moćnih pojedinaca iz njihovih vrhova. Odgovarao sam da je upravo to argument zašto onda treba napraviti novu stranku koja neće biti takva, u čijim inicijatorima će javnost i u Trebinju i u Livnu i u Bihaću prepoznati ljude kojima je interes opće dobro. Insistiram na ovome: Opće dobro! Na to su mi bacili rukavicu u lice pitanjem zašto se onda ne angažiram na formiranju takve stranke. Odgovorio sam da ne očajavam zbog stanja u društvu zbog sebe, da sam situiran, da mogu odavde otići kad hoću, lijepo živjeti bilo gdje... A na to su mi uzvratili da su upravo to argumenti zbog kojih sam idealna osoba koja će inicirati osnivanje stranke.

Kada sam dobio uvjeravanje čitavog niza mojih prijatelja, uglednih, poštenih, uspješnih, obrazovanih, da su spremni u tom slučaju i na vlastiti politički angažman - donio sam odluku. Učinićemo sve, ne da na vlast dođemo moji prijatelji i ja već stranka koju formiramo, a koja će vrlo brzo biti prepoznatljiva ne po Danisu Tanoviću nego po, naprimjer, sjajnom mladom čovjeku Bojanu Bajiću iz Rudog i osobama poput njega. Ja znam da i vas i javnost zanima ko su ostali "poznati" osnivači stranke, ali pošto se krug svakodnevno proširuje, sada neću navoditi njihova imena. No, uvjeravam vas da će za Bosnu i Hercegovinu ubrzo puno važniji biti mladi, pošteni i sposobni ljudi poput Demira i Darka (Demir Mahmutćehajić i Darko Brkan iz pokreta Dosta!, op. F. B.), a za koje ne znate sve i da vam sad kažem njihova prezimena.

Na koju populaciju u BiH računate da će biti vaši potencijalni simpatizeri, aktivisti i glasači?

Na sve građane Bosne i Hercegovine koji su svjesni da su naši životi u raljama beskrupuloznih kriminalaca u politici. Sve razlike koje postoje među njima puno su manje od sličnosti koje postoje kad su kriminal, pljačka i njihovi privatni interesi u pitanju, s jedne, i nekompetentnost, neznanje, s druge strane.

Koji su osnovni programi vaše partije i ciljevi u narednom političkom djelovanju? U političkom, ekonomskom, u području kulture, umjetnosti, socijalne pravde...

Mi još definiramo programska načela naše stranke. No, već sada znamo da će naš cilj biti puno sretniji život svih poštenih građana, ne samo od postojećeg u državi Bosni i Hercegovini koja pripada svima njima podjednako. Članstvo BiH u Evropskoj uniji nama neće biti cilj, već sredstvo za ostvarivanje sretnijeg života. Od parola poput "sto posto BiH", "U svojoj vjeri, na svojoj zemlji", "Srpska prije svega", godinama odlično žive samo oni koji ih lansiraju i koji u građanima bude strah i mržnju, a pritom efikasno betoniraju stanje koje samo parolasima odgovara.

Tačno je da postojeća ustavna struktura odgovara aktu-elnim vlastima, ali nije tačno da ne pruža mogućnost da u njoj sjede i odgovorni, obrazovani, pošteni i sposobni ljudi.

Da li će vaša stranka biti spremna da izađe na lokalne izbore u jesen ove godine?

Bićemo spremni i imaćemo svoje kandidate u mnogim općinama u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. (Oslobođenje)

P.S. Anonimni posjetilac mi posla ovaj link:

http://www.petitiononline.com/boljabih/petition.html

Patrikov rodjendan

Prije par dana je proslavljen jedan veliki jubilej, a jucer smo proslavili jedan rodjendan: Patrik Jurisic je na svijet stigao prije godinu dana, pa je to bila prilika da se okupimo.

Patrik je vec pravi ‘momak’, sto se moze vidjeti na ovoj fotografiji. Iako je kuca bila puna gostiju, slavljenik je sve izdrzao stojecki: nije mu smetala galama, a kada je doslo vrijeme da se ide u krevet, dovoljna je bila bocica s mlijekom. Gosti su, medjutim, mlijeko zamijenili drugom vrstom pica. Tata Dado je ‘pronasao’ neko dobro vino iz Spanije, pa je par boca caskom ‘nestalo’, uz dobru mezu (suho meso, razne vrste sira) i muziku iz starog kraja. Naravno, bilo je i onih koji su ostali vjerni pivu.

Jos samo da napomenem da smo rodjendan proslavili u kuci Jurisica, u koju su se uselili prije nekoliko mjeseci.

Na slici je slavljenik u narucju sretne mame, dok mu stariji brat Bruno (okrenut ledjima) pomaze u gasenju svijece na slavljenickoj torti.

60. godisnjica - nastavak

Sa proslave 60. godisnjice bracnog para Kusmic se javio i Eko sa ovim kratkim tekstom i par slika:

Posto me Sejo pretekao u objavljivanju priloga o jubileju nasih roditelja povodom 60. godisnjice braka, nije mi ostalo mnogo za reci, osim da nam je bila zelja da sa svojim prijateljima obiljezimo taj zaista rijedak jubilej u danasnje vrijeme. Ne desava se bas cesto da neko provede tako dugo u zajednickom zivotu i da okupi svoju djecu, unuke a sada i praunuka Emira za taj dogadjaj.

Fotos: Fatima i Mehmed Kusmic sa unucima

Fatima i Mehmed su se upoznali daleke 1948. godine, dakle u jedno vrlo tesko vrijeme i nisu imali ni prilike ni mogucnosti da prave svadbu kako se to radi u danasnje vrijeme. Zato smo se i dogovorili da imtu prazninu popunimo sa zakasnjenjem od 60 godina. U organizaciji smo svi imali svoje zaduzenje. Alma je pokrivala logistiku,sto joj je inace zivotno opredjeljenje i zahvaljujuci njoj obezbjedjen je izuzetno lijep ambijent. Ostali unuci Ismar, Zlatko i Amir su bili zaduzeni za kulturno umjetnicki dio. Ismar je uprilicio vrlo efektnu fotografsku prezentaciju zivota slavljenika od prvog dana zajednickog zivota pa do danas.

Fotos: Slavljenici sa Ziskama i Kusmicima

Moram da naglasim da je iznad svega muzika dala svoj izuzetan doprinos za atmosferu koja je vladala citavu vece. Tri fantasticna mlada muzicara ( Amir i njegova dva prijatelja ) koji su se sastali za ovu priliku i koji su se pokazali kao pravi profesionalci. Sa toliko mjere i umjesnosti su obavili svoj zadatakda se ne sjecam kada sam ovako uzivao slusajuci ih kako izvode repertoar od sevdalinki,starogrdskih i zabavnih melodija. BRAVO MUZIKA!!!

Na kraju sta reci nego da je to bila jedna vrlo prijatna vece, pa se nadam da smo uspjeli bar malo da se na ovaj nacin zahvalimo i svojim roditeljima za njihovu potporu u nasim zivotima. Ujedno se zahvaljujemo i svima koji su sa svojim prisustvom uvelicali ovaj jubilej.

Pozdrav svim blogerima

Eko

Slavljenici

'Izvjesta' sa jednog izuzetnog slavlja sam ocekivao od svog kolege Eke, ali izgleda da ga pretece Sejo. Kasno je uvece, nemam vremena za duzi prilog, pa prenosim Sejin email:

Zdravo Co,

Svi moji prilozi su vezani za neka slavlja, veselja, dobru hranu i pice. Tako je ovaj put.

Drugog februara u Sapsborgu - Norveska, proslavili smo 60-godisnjicu braka Fatime i Mehmeda Kusmic. Glavni organizator proslave bila je unuka Alma, uz veliku pomoc mame Aide i tate Ferida. Sve se moralo organizirati da slavljenici nista ne znaju. "Kako je samo bilo tesko unositi i iznosti janjce iz kuce a da se nista ne primjeti", govore Aida i Ferid. Naime, kako su Ziske preselile i kupili novu kucu, sada su i 'stari' Kusmici sa njima. U svemu ovome mnogo su pomogli i Eko i Emina.

Bilo je mnogo gostiju, kako nas Norvezana, tako i iz Svedske. Proslava je odrzana u iznajmljenoj sali, pa kada je Eko vozio Didu na proslavu, rekao mu je da idemo kod Alme. Dido je, poznavajuci put kuda se ide Almi, cijelo vrijeme govorio Eko da je pogresio put. Bili su prisutni i novinari bosanskih novina koje izlaze u Skandinaviji. Ne smijemo zaboraviti ni film u reziji Ismara o slavljenicima, od vjencanja pa do 60 godina. Muzika je bila u organizaciji Amira iz Osla. Momci su bili perfektni. O hrani i picu da ne govorim. Pogledajmo i slike kako je to izgledalo.

Pozdrav svima: Sejo Visic

Seji se zahvaljujem na 'izvjestaju', a slavljenicima zelim jos mnogo ovakvih slavlja.

Džaanin pendžer

-'Užasan' broj godina se nismo vidjeli, ni čuli, a ti primjećuješ da sam promijenila naglasak – ugodno je iznenađena Džaana mojim nedavnim telefonskim pozivom.

Obostrana kiša pitanja je razumljiva: nismo se čuli skoro četrdeset godina! Uočavam nekoliko za nju nekarakteristično 'otegnutih' izraza. Pojašnjava, ali i priznaje da svoje uho nije dovoljno izoštrila. Ilustrira to pričom koja vrijedi više od anegdote. Vrijeme čini svoje, ali siguran sam da bi mog nekadašnjeg školskog kolegu ipak prepoznala i bez slike (i bez tona).

A povod moje uspješne potrage za brojem njenog telefona je bila jedna kratka novinska crtica (kasnije i reportaža) iz koje saznadoh da je DžŠH nagrađena za priču (prvo učešće na nekom konkursu i prva nagrada 'Zija Dizdarević' za priču Prozor). Svom prezimenu Šestić dodala je još jedno, ali sjećanje da je još kao tinejdžerka puno i dobro pisala potisnulo je svaku moguću sumnju.

U nekoliko narednih mejlova dobio sam pored nagrađene priče još neke njene tekstove. I objašnjenje da ne želi objavljivati. Šteta, dobro piše Džaana! Moja prijateljica iz prošlog stoljeća mi predočava intimni razlog zbog kojeg je 'Prozor' 'morao' ugledati svjetlo dana.

A ja se koristim blogom da ova, u neuobičajenoj formi napisana, priča Prozor dobije još ponekog čitaoca.

Mario