Radmila Karlaš u Zagrebu na putu u Švedsku

Jučer 23. aprila naša draga književnica Radmila Karlaš odletila je u Švedsku, kao gost Banjalučkog kulturnog drušva. Pozvana je da u okviru obilježavanja Dana oslobođenja Banja Luke održi promociju "Četvorolisne djeteline" u sest gradova Švedske, gdje žive banjalučani. Nada i ja bile smo joj domaćini na par sati do poletanja aviona za Štokholm. To je bio naš prvi susret uživo sa dragom prijateljicom, s kojom smo kontaktirale emailom. To kontaktiranje učinilo je da se među nama stvorila bliskost i činilo se da se znamo već dugo, valjda što imamo isto mišljenje o "mračnim vremenima" u bliskoj nam prošlosti.

Dan je bio prohladan ali sunčan, pa smo se smjesile vani u lijepom ambijentu kafića u centru grada na Iblerovom trgu. Iako je bilo 10h sve je bilo puno ljudi srednje i starije dobi (u tom trgovačkom kompleksu je i Dom umirovljenika). Uz nezaobilaznu kavicu i cigare pricale smo sa Radmilom o njenim utiscima sa puta po SAD, promociji knjige u Ljubljani, o druženju sa Saimom u Sarajevu kada je nedavno išla po vizu. Svugdje je bilo lijepo, ali i naporno. Oduševili su je Saima i Vice svojom neposrednošću, ljubaznošću, a prije svega ljubavlju koji zrači iz ovog po stažu "starog bračnog para".

Vrijeme je brzo proletjelo a mi smo skakali sa teme na temu. Oko podne ispratile smo ju na bus za aerodrom uz želje za sretan let, dobar provod u novoj domovini naših banjalučana. Nadamo se ponovnom susretu pri Radmilinom povratku kući uz želju da se napokon održi i promocija knjige u Zagrebu.

Srdačno vas pozdravljamo!

Nada i Enisa

Saima, Saima...

Mislio sam da ce proci jos puno, puno vremena prije nego se odlucim da odskrinem vrata koja vec duze vremena stoje zatvorena ali me par zadnjih dogadjanja, i nekoliko emailova pokoleba pa opet prekrsih zadanu rijec. A posto se radi o meni, nije ni cudo, nije mi ovo prvi put.

Ponovno javljanje sam zamisljao malo drugacije (prilog vec duze vremena stoji gotovo spreman i mozda ce ugledati svjetlo dana), medjutim, jedan jucerasnji email mi 'pokvari' planove. Saima se javila s par emailova koje je poslala svojoj raji, uz nekoliko slika s putovanja u Barcelonu, pa kako je ona jedna od onih koja se neumorno bori da se neke istine ne potiskuju u stranu, i radi to iskreno, bez trunke pokvarenosti i pristrasnosti, direktno, bez umotavanja u sareni papir (kako je nekima vise po volji), morao sam popustiti pred njenim (i nekim drugim) molbama da po ko zna koji put prekrsim zadatu rijec. A, sto rece nas narod, nije tesko zabu natjerati u vodu.

Evo sta Saima javlja sa njenog nedavnog puta (uz male estetske korekcije):

1. email

Drage moje prijateljice.

Evo vec nekoliko dana pokusavam da vam se javim, ali inspiracija ne dolazi nikako. Toliko smo toga prosli da izgleda dok se sve ne poslaze u ovo malo postarijem mozgu, ne moze se nista uraditi.

27 marta smo otisli iz Sarajeva za Keln, gdje nas je docekao sin Zlatko pa smo autom bili u Hagu za 2,5 sata. Odatle smo imali let za Barcelonu. To su nam sve organizovali Zlatko, odnosno snaha Zoe. Iz Sarajeva je 30. dosao i Frane pa smo pet dana bili svi zajedno.

Barcelona je cudo od grada. Poslije olimpijade 92. god i ulaska u EU taj je grad dobio toliko toga da svi oni koji su je posjetili neposredno nakon Frankove smrti ne mogu je prepoznati. Imali smo srecu da smo imali lijepo suncano vrijeme, uz malo vjetra. Djeca nisu stedila da se obidje i pregleda dosta toga, od Pikasovog muzeja, cuvene katedrale, fontane i kuca Padrera u glavnoj ulici La Rambli. Sve djela Gaudija koji je za sva vremena ostavio cuda za Barcelonu. Vice i ja, kada putujemo po inostranstvu, "ne zalazimo unutra", tj u sve za sto se placa ulaznica (i to poskupa) a djeca ne stede na tome tako ti se mi nagledasmo svega.

Dugo sam mislila da je Pariz najljepsi od svih gradova koje sam ja obisla ali sad je tu Barcelona koja se stalno ispreplice sa Parizom.

Prije nego sto smo posli srela sam ratnu drugaricu iz nase zgrade koja je dosla da isprati sestru i onda se zakuhalo u Sarajevu pa se nije mogla vratiti kuci na Dobrinju. Sve tri i pol godine smo bili zajedno. Ona je pravnica u jednoj sarajevskoj tvrtki i nakad prije nije odlazila u inostranstvo. Velika je zaljubljenica u Sarajevo i nikad nije dala rijec protiv da se izgovori protiv naseg grada. Neposredno pred nas odlazak je bila sluzbeno u Barceloni pa kad je cula da i mi idemo rekla je: "Znas sta, Sarajevo je su....k (s sa kvacicom) za Barcelonu. Slatko sam se nasmijala a bogami i uvjerila.

Dan nakon utakmice Barcelone sa Arsenalom smo obisli stadion Nou kamp. Sinovi i Vice su uzivali a meni je srce bilo ko kuca koliku slavu uziva Ibrahimovic kojeg odvje zovu Ibra. U muzeju je njihova himna prevedena u zaglavlju pise Bosanski jezik.

Frane se 5 aprila vratio za Sarajevo jer je bio na odmoru i cekao radnu vizu a mi nazad za Hag. Zoe je bila na skolskom odmoru a Zlatko je pored uskrsnjih praznika uzeo jos 5 dana odmora pa smo obisli Amsterdam, Brisel, Briz, Antverpen i Keln. Svijet napreduje u svakom pogledu, puno se toga u Holandiji sagradilo, uljepsalo i podredilo covjeku. U Belgiji takodje. Jedino se da primjetiti da Njemacka nekako zaostaje. Brat mi rece da sam u pravu.
Sj.....li ih istocni Njemci. Otislo puno para tamo.

Zao mi je sto nema Milanovog bloga, jer uvijek raja imaju materijala i inspiracije, ali mi Balkanci ma gdje bili nikad necemo dostici ono sto je najvaznije za ljude: toleranciju i uvazavanje svega i svakog razlicitog.

Dolaskom ovamo umalo ne upadoh opet u depru od "one bare u kojoj se nista ne mrda". Nesto sad neznam ko rece da li Krleza ili Tito ili neko treci.

Toliko za danas drage moje i saljem nekoliko slicica. Volim vas.

2. email

Drage moje,

Danas saljem ovu sliku iz Muzeja NK Barcelona na stadionu. Prosecite lijevo, desno, gore, dole i naci cete himnu kluba na svim jezicima svijeta. Ja sam snimila bosanski i srpsko-hrvatski pa vi vidite koliko se jezici razlikuju. Lijepo je bilo vidjeti rijec Bosnia iako mi svi znamo da je to i jednako Hercegovina.

Ovom prilikom molim Neru ako moze nagovoriti Milana (a koja to zenskica pravog muskarca ne moze) da odstupi od svog principa i objavi ovo na blogu. Mislim da ce biti i kavaljer i udovoljiti jednoj dami. Posebno mi je zao sto nema bloga jer mi je tako jako u mozgu ono Milanovo meni: 'A ti o Bosni ko Svabo trajla-la". Poslije ovog putesestvija po bjelom svijetu tj evropskim zemljama, ne samo da je Sarajevo s...ak, nego i cjela Bosna. Traze tri TV kanala. Svak na svom jeziku, ja jezika mili boze). Tamo crni, bijeli, zuti, hiljadu jezika i zive. Svak na svoj nacin.

Dobila sam meil i od jos jedne blogerice koja moli da ovo zamolim Neru tj. Milana.

Ako i ne objavi ja saljem veliiiiiiiiiiiiiiiiiiiki pozdrav vama prijateljice i svim bivsim blogerima, Saima koja ne zna kako dalje zivjeti u ovom balkanskom primitivizmu. Sad sam jos sretnija sto su mi djeca izvan, jer najljepse je pricati o Bosni a zivjeti bilo gdje na drugom mjestu.

Saima

Saima, Saima - nastavak

Dragi Co .

Obzirom da nisam na slici snimljene himne na svim jezicima zemalja iz kojih su igraci koji su ikad igrali za Barcelonu, uspjela da se razazna kao na mom kompjuteru, dajem si slobodu da prepisem. Znam da veliki broj muskog svijeta voli ovakve priloge.

BOSNIA/BOSNIO/BOSNIAN

Svuda uokolo,
odjekuju poklici,
Mi smo crveno-plavi navijaci
Odakle god dolazili, sa sjevera ili sa juga,
sad se svi slazemo, svi se slazevo
da nas jedna zastava ujedinjuje u bratstvu.
Plavo i crveno na vjetru.
Hrabri poklic,nase ime
svako zna
Barca,Barca,Barca

Igraci,navijaci,
zajedno smo jaci
kroz godine smo toliko toga postigli
i toliko golova pozdravili.
Pokazali smo sto smo pokazali,
da niko ne moze da nas slomi.
Plavo i crveno na vjetru
hrabar poklic
Nase ima svatko zna
Barca, Barca, Barca


SERBOCROAT/SERBOKROATIA/SERBO-CROATIAN

Uokolo igralista,
vika jeci
mi smo navijaci u plavom i crvenom.
Ma otkud dosli
sa sjevcera ili sa juga,
sad svi se slazemo, svi se slazemo
sto jedna zastava pecati nase bratstvo.
Plavo i crveno na vjetru,
hrabar poklic
nosimo ime koje svatko zna
Barca,Barca,Barca

Igraci, navijaci
ujedinjeni mi smo jaci,
mnogo smo godina toliko cinili,
i veselili se tolikim golovima
i pokazali smo sto smo pokazali,
da nas niko ne moze slomiti.
Plavo i crveno na vjetru
hrabar poklic,nosimo ime
koje svatko zna
Barca, Barca, Barca

Kad sam uporedjivala ove jezike zao mi "velikohrvata i velikosrba" sto ih Tito obiljezi ovako pa sad stotine posjetilaca nemaju pojma koja je to drzava.

Voljela bih cuti koji komentar u pogledu smisla jednog i drugog teksta. Mozda sam subjektivna ali mi je bosanski suptilniji. Nema rijeci "vika" jeci", "pecat". Mi smo plavo-crveni navijaci, na bosanskom a u drugom "mi smo navijaci u plavom i crvenom". Sto li razdvojise boje. Valjda prevodioc voli razdvajati.
Svidjelo mi se to jako plavo-crveni navijaci, a onda dodjoh kuci i nadjoh Horde zla i Manijake. Bas u svemu odabiremo ono najgore a mnogima je to normalno. Ti se cude divljanju na stadionu. Znam da ima i na drugim mjestima divljaka ali ja bih bila sretna da mi nismo medju njima.

Saljem par slika a ovo gdje moj Frane mjeri svoju visinu me odusevilo. Roditelji dovode djecu, slikaju ih i upisuju vrijeme i mjesto njihovih visina.

Pozdrav dragim blogerima - Saima