|
Kavica u Humu |
Od kada smo se
skrasili u Istri prije nešto manje od tri godina susreli smo se s mnogo više
naših bivših prijatelja i poznanika nego za vrijeme svih naših poslijeratnih posjeta
rodnom gradu. To je dokaz koliko je taj grad etnički očišćen, možda više neko
bilo koji drugi u Bosni i Hercegovini. A u njemu, kao što znamo, rata nije bilo.
Pitam se zašto je to tako? Možda zato što su naši bivši sugrađani stali u našu
odbranu kada je bilo najteže? Možda zbog toga što nisu prihvatali
nacionalističku politiku koja im je stizala iz Beograda. Ili smo možda sami
odlučili da odemo, onako iz ćeifa. Sjećam se onoga „blago vama, vi idete, a mi
moramo ostati“, kada nas je „delegacija“ iz Prostorne elektronike posjetila da provjeri
da li je stan koji „dobrovoljno“ ostavljamo u redu kada smo se spremali za
izlazak iz zgrada.
|
Ispred murala u Vodnjanu |
Goga i Dubravko
spadaju u grupu rijetkih s kojima smo se susretali prilikom naših posjeta
Banjaluci. Uvijek bi našli vremena za nas, čak i kada bi ih nazvali u zadnji moment.
Obično bi se našli u nekom od gradskih kafića na kavici i „ćašici“ razgovora. I
uvijek nam je bilo lijepo jer s prijateljima ne može biti drugačije.
Prije nešto više
od mjesec dana iznenadi me telefonski poziv. Javiše se Pavlovići. „Evo nas na
kavici u Yesu“, rekoše. Pa oni su tu, kod nas!, sinu mi kroz glavu. A nisu
javili da dolaze! Kada smo zadnji put s njima razgovarali Nera ih je pozvala da
nas posjete ali se nakon toga nisu javljali.
Bi nam drago.
Bila je to prilika da se družimo malo duže, da se ispričamo, da iskoristimo
lijepo vrijeme za kupanje, da posjetimo neka od lijepih mjesta Istre koja ima
mnogo toga za pokazati.
|
Ispred crkvice u Fažani |
Kavendisali smo u
Fažani, poznatom turističkom „selu“ u blizini Pule, obišli Vodnjan, stari
gradić u kojem se prodaju odlična maslinova ulja, Hum, najmanji grad na svijetu,
Pazin, grad iznad pazinske jame. Pili smo naša makijata u kafiću Dolce gdje
su najljepši zalasci sunca, u beach baru Batana pravili pauze
između kupanja na naninoj plaži, jeli pizzu na terasi restorana Cave
Romane iznad didinog stranda. Pričalo se nop-stop, što bi rekao
jedan naš inženjer iz Profesionale. Vrijeme je prosto letjelo iako su dani još
uvijek bili dugi.
Pavlovići su
otišli nazad za Banjaluku a nama su ostala lijepa sjećanja na još jedno
druženje s pravim prijateljima. I pregršt fotografija od kojih sam izabrao samo
nekolicinu.
|
Kavica u Fažani |
|
Eight Band |
|
Turista nema |
|
Nera i Goga na glavnom trgu Vodnjana |
|
Hum |
|
Dubravko ipred kafića u Humu |
|
Hum, mao mjesto ali odličan makijato |
|
Hum |
|
Pazin |
|
Dubravko i pećina negdje u dubini |