Za Madu

Dragi  Made.

Ponavljam sliku kao prilog, nije na odmet ponoviti da se podsjetimo vremena prije drugog svjetskog rata. Ovdje su sva tri "konstitutivna" naroda, a nazivali su se Bosancima sa tri vjeroispovjesti.

Tolerancija je trajala sve do zadnjeg rata. Da li je bila stvarna ili lažna, nije ni bitno ali je bilo lakše i bolje živjeti u odnosu na današnju mržnju. Ovo je poslije prve organizacije KUD-a,. Mislim da su tvoji bili puno mladji. Oni su stalno zamjenjivali starije.

Srdačan pozdrav - Saima

Korijeni

Co, šaljem opet nešto iz naših novina, da shvatiš zašto cijenim ovo sto radiš i iskreno se trudim da ti što više pomognem. Ne zbog nas blogera, nego zbog budućnosti da se mnogo toga sazna o jednom lijepom gradu, vremenu i ljudima. Pa možda i za 100 godina. Na to me je sad inspirisao ovaj članak. Što se ne zapiše kao da nikad nije ni postojalo. A nadam se da će bar jedan primjerak ostati onoga što se u ovih jedanaest godina pisalo. 

Kad sam objavila fotografiju hora KUD-a Vaso Pelagić u kojem je moj otac jedan od članova i u prilogu sam se raspitivala za imena ostalih, nisam vjerovala da će mi se ta slika vratiti nekoliko puta na razne načine.

Najsimpatičniji mi je bio brat kad je prošle godine došao u Sarajevo i na svom fejzbuku pokazao tu sliku. Sav ushićen je pitao poznajem li koga na ovoj slici. Onda sam mu ja donijela orginal i rekla da je to preko Coovog bloga otišlo i na razne načine vidjelo više ljudi koji sa tim vremenom "gospodske" Banjaluke imaju bliskosti.

Mene na blogu najvise obraduje kad pišes o našim uspješnim sugrađanima a također i drugi Blogeri. Lijepo mi je bilo čitati o vašem boravku kod kćerke. Šta ste sve proživjeli od propasti firme u Banjaluci pa do svih životnih nedaća koje su vas pratile na ovom putu. Uspjeh vas i vaše djece mogu samo biti razlog za čestitku i shvatanja onih koji ovde mrze sve takve koji su zbog njih otišli a samo svojim radom, slogom i pameću uspjeli, i sad ih je "strefilo" najgore ljudsko osjećanje. ZAVIST.

Čestitke za ove divne ljude koji su otvorili "Mezze Grill" . Zelim im puno uspjeha i sreće u njihovim životima. U Sarajevo je stiglo proljeće i puno turista. U državi vlast ne funkcioniše na najvišem nivou zbog Revizije, ali u gradu i svakodnevnom životu se to ne osjeti. Izgleda da nam političari uopšte ne trebaju. 

Nadam se da ćeš sklopiti ovaj gore članak jer ja sa mojom tehnikom ne mogu da pošaljem u jednom dijelu.

Usput šaljem I jednu fotografiju s Baščaršije i reci svojim prijateljima da im lepinja i ćevapi isto izgledaju kao u poznatoj sarajevskoj čevapčinici "Željo" a o ukusu vjerujem u tvoj komentar.

Pozdrav Saima

Napomena: Članak (nažalost, nisam mogao ništa uraditi da dvije poslate fotografije sastavim u jednu zbog azličitog ugla slikanja - Co)

Kod kćerke u posjeti

Ranije je na ovom blogu bilo priloga od raje s putovanja a u zadnje vrijeme ih gotovo nema. Jedino se Saima redovito javlja, za što sam joj zahvalan. Drago mi je pročitati o novim zemljama i krajevima koje naša raja posjećuje jer na taj način saznam mnogo toga iz drugačijeg ugla.

I mi smo, krajem februara, malo putovali. Ovaj put u Los Angeles, kod kćerke, da vidimo kako se smjestila u stanu koji je kupila prošlog oktobra. Ja sam, istina, bio angažiran oko njenog preseljenja ali mami je to bio prvi susret s mjestom gdje će joj kćer vjerojatno provesti ostatak života.

Iza sebe smo ostavili Pittsburgh s gotovo ljetnjim temperaturama a u Los Angelesu nas je dočekalo malo hladnije vrijeme. Par dana je bilo prohlado i oblačno ali je bilo i par dana pravog proljeća. Ipak je to južni dio zapadne obale na kojem su temperature tokom većeg dijela godine ugodne a vrijeme uglavnom lijepo. Ako se tome pridoda uticaj Pacifika, ugođaj nije loš.

Ovaj put sam i ja imao priliku da se malo bolje upoznam s okolinom i „komšilukom“ u kojem se Sanja skrasila. Stan se nalazi u naselju u kojem se nalaze mnoge zgrade s apartmanima te privatnim kućama u neposrednoj blizini plaže. Od Sanjinog stana do plaže se stiže za petnaestak minuta laganog hoda. Iako plaže u Americi ne naliče onim na Jadranu, ipak imaju neku svoju draž. Plaže su široke, i protežu se u nedogled. Dužinom plaže su asfaltirane staze, bolje rečeno, male ulice, na kojima se tokom cijelog dana mogu sresti šetači i biciklisti. Tu i tamo poneko vježba jogu ili se razgibava a vidjeli smo i nekolicinu koja uživa u blagom februarskom suncu. Šetnja plažom i uživanje u čistom zraku za nas penzionere se čini privlačnom. Na našim svakodnevnim šetnjama smo vidjeli nekolicinu koja, očigledno, imaju istom mišljenje.

Jednog prohladnog, oblačnog, dana smo malo „planinarili“ brdima Malibua. Sanja nas je prvo odvela u restoran na obali na kavu gdje smo jedva našli mjesta. Mjesto je bilo puno mlade raje kojoj, očigledno, malo lošije vrijeme ne smeta. Dok smo mi bili toplije obečeni, mnogi mladi posjetioci su bili u šorcevima i majicama kratkih rukava. Da li im je bilo hladno, ne znam, ali znam da se ja ne bih osjećao prijatno.

Penjanje uz brda Malibua je bilo manje naporno od prošlogodišnjeg pentranja po vrletima Anda (o tome pripremam par priloga jer o obilasku Machu Picchua nisam pisao) ali moram priznati da mi nije bilo lako. Ipak se godine kače na leđa i to svaki dan sve više osjećam.

Na povrtaku u Playa del Rey smo svratili u Aromu na čevape koji su i ovaj put bili odlični.

Mamina posjeta kćerki nije mogla proći bez pozivanja prijatelja na večeru. Kada mama dolazi, zna se da će biti dobre klope. Sanjina raja to zna pa je tako bilo i ovaj put. Prvi dan po dolasku, na večeri je bila jedna grupa a par dana kasnije, druga. Nera se dobro naradila da ih nahrani ali, što bi naša raja rekla, sevap je to. Radi se o mlađoj raji koja se, većinom, prilično rano osamostali, za razliku od nas koji smo prilično dugo ostajali na maminim „jaslama“. Uz to, Amerikanci manje kuhaju pa je svaka domaća večera dragocjena. Ako tome dodam činjenicu da se Amerikanci često sele iz grada u grad u potrazi za boljim poslom, slika je potpuna.

Osam dana posjete je prošlo brže nego što sam to očekivao. Pored šetnji, obilazaka okoline i odmaranja, dio vremena sam utrošio i u malim majstorskim radovima u stanu (postavljanjem namještaja koji je i po useljenju ostao neraspakovan, zamjenom brava na vratima, podmazivanjem ventilatora u banjama, smještanjem nepotrebnih stvari u prostoriju u prizemlju itd), te diskusiji o preuzimanju papirologije vezane za privatni biznis kojim se Sanja bavi. Vrijeme povratka kući je stiglo prije nego što smo se nadali.

A i sam let od Los Angelesa je trajao mnogo duže nego što je trebalo. Avion za Chicago je kasnio pa su nas prebacili na drugi za Denver. Problemi su se nastavili i u Denveru jer su se pojavili nekakvi tehnički problemi s kompjuterom tako da smo kući stigli pet-šest sati nego što je to trebalo biti. Tako je to kod nas u Americi gdje se čovjek nikada ne može opustiti. Zbog toga bi odlazak u Punta Canu zaista dobro došao. Ali, izgleda da od toga ove godine neće biti ništa. Čeka nas još jedan malo duži put u Evropu na koji će se potrošiti svi Nerini preostali dani odmora.

Ispred ulaza u zgradu

Komšiluk

Idemo na plažu

Betonirana staza marine

Marina del Rey u daljini

Moj galebe...

Ispred kuće preko puta plaže

Na kavi na plaži Malibua

Preko vode...

Mama i kćerka

Malibu u daljini

Mama sprema uštipke

Jutro

Doručak je spreman

Bazen čeka toplije vrijeme

Povratak s plaže

Komšiluk

Prijateljica (i njen suprug) iz agencije preko koje je stan kupljen

Odmor na suncu uz Pacifik

Mezza Grill 663

Gosti na okupu

Pretprošle subote smo navratili na večeru u Mezza Grill 663 u Mont Lebanonu, jednom od ljepših predgrađa Pittsburgha. Restoran je otvoren nedavno a vlasnici su dvije bosanske familije. Jedna od njih je familija Jurišić čija je ljepša polovica Adriana (Nana), rođena Pala, naša sugrađanka o kojoj sam nekoliko puta pisao na blogu.

Suvlasnici Dado i Nana

Moram reči da smo dobro jeli, što znači da su novi vlasnici položili ispit. Meni je raznolik, uz nekoliko bosanskih jela. Ja sam se, zajedno sa prijateljem Izetom Tufekčićem, odlučio za čevape koji su bili odlični a posebno mi je sjela lepinja koju Dado i njegov kompanjon peku u samom restoranu.

Restoran se nalazi u glavnoj ulici naselja u kojoj se nalaze i mnogi drugi restorani i razni biznisi. Taj dio grada podsjeća na Evropu a u njemu živi uglavnom bogatiji svijet. Sama lokacija restorana je odlična i za očekivati je da će svakim danom imati sve više gostiju jer se dobra vijest brzo proširi.

Nani i Dadi, te njihovim kompanjonima želimo puno sreće u njihovom nastojanju da miris Bosne prošire i na ovaj dio USA. Ako je suditi po našoj prvoj posjeti, siguran sam da će u tome uspjeti.

Izet i Jasna nestrpljivi

Dado prima narudžbu

Malo vinčeka (i piva, za mene), dok se čeka

Nana priprema kruh i salatu

...dok se muški dio ekipe prihvatio grila

Izet s čevapima

Lepinja je prava

Izet sa suvlasnicima

Noć se polako spušta na glavnu ulicu Mont Lebanona

Holandski izbori

Odlučio sam se da pišem malo o izborima u Holandiji, onoliko koliko ja sve to poznajem (odrastao sam i formirao se u potpuno drugoj sredini).  Kroz pisanje, naravno da ću se dotaći i nekih naših razmišljanja, naime mojih, kao i upoznavanja kako to ovdje ide, kako funkcioniše ?

Pa da počnemo. U Holandiji su sinoć završeni izbori za parlament (Tweede kamer). Poslije žestoke kampanje, priča i obećanja, neka je i to gotovo. Običnom čovjeku malo "lakne", odmoriš se.

Ove godine (više nega ikada) na izborima su učestvovale 24 partije.  Ja ću navesti desetak najvećih, uz podjelu, naime ... da li su desničari, ljevičari ili centar.

DESNE partije :

VVD – Volkspartij voor Vrijheid en Democratie (Narodna partija za slobodu i demokratiju)

CDA – Christen Democratisch Appel (Krscansko Demokratska partija)

PVV- Partij voor de Vrijheid (Parrtija za slobodu) vodja partije je sjedekoso - plavokosi radikalac koji je do prije 8 godina bio clan VVD, pa se odvojio.

Postoji još nekoliko manjih partija, ali nisu toliko značajne i uglavnom služe za pravljenje koalicije, ukoliko je potrebna.

LIJEVE partije :

P.v.d.A – Partij van de Arbeid (Radnička partija)

SP – Socialistische Partij (Socijalistička partija)

GROENLINKS  (Zeleni ljevičari)

PvdD – Partij voor de Dieren (Partija za zaštitu životinja), zadnje godine sa proširenim programom

CENTAR partije :

D66 - Democraten 66  (Demokratska partija osnovana 66)

CU – Christen Unie  (Kršćanska unija)

U  zadnjem četverogodišnjem periodu vlada-kabinet se sastojala od VVD (imali su tada 41 mjesto u parlamentu)  i P.v.d.A (koja je u to vrijeme imala 38 mjesta), znači u kolaciji 79 mjesta … dovoljno za ‘’jaku većinu’’). Naime, Holandski parlament se sastoji od dva dijela : Eerste Kamer i Tweede Kamer.  Sada su bili izbori za TWEEDE KAMER koji se sastoji od 150 mjesta.  Partija koja pobijedi na izborima gotovo uvijek pravi koaliciju pošto nijedna ne može samostalno da osvoji više od 75 mjesta u parlamentu, a zatim formira valadu-kabinet.

Izbori za EERSTE KAMER se vrše u drugo vrijeme (bili su 2015-e i ponovo će biti 2019-e), kao i na drugi način. Naime narod prvo bira članove za Provincije (Provinciale Staten) a oni biraju članove za EERSTE KAMER koji broji 75 mjesta i zadatak mu je da kontroliše rad TWEEDE Kamera. Možda izgleda malo komplikovano ??

Ali vratimo se na sadašnje, aktuelne izbore. Čini mi se da nikada do sada nisu bili interesantniji s obzirom na radikalizam koji se širi čitavim svijetom.  Naravno da i ovdje postoji veoma radikalna partija koju predvodi sjedokosi-plavokosi čupavac (PVV – Partija za slobodu). Čuj... partija za slobodu,  od koga i čega …. Pojma nemam??  Ali tokom kampanje u posljednjih par sedmica, po mome …. mislim da su najveću ulogu odigrali mediji i angažiranost prije svega mladih ljudi  (humorista, glumaca, mladih sa TV) koji nisu propagirali nijednu domaću partiju ali pritisak i ‘’kritika’’ na dogadjaje u Americi, Velikoj Britaniji, Francuskoj  ili općenito o radikalizmu a sve protkano humorom i zezanjem trajali su svakodnevno. Tako su sve prognoze da će radikalci (do zadnjih deset dana su vodili na listama) pobijediti, pale u vodu.

S druge strane desile su se promjene u odnosu snaga pojedinih partija ali ono što ja mislim, radikalci nisu pobijedili ŠTO JE NAJVAŽNIJE a sve druge partije imaju mnogo dodirnih tačaka, dosta zajedničkog.

U Holandiji je trenutno oko 13 miliona glasača.  Na prošlom glasanju 2012 godine odziv glasača se kretao oko 70 %, na ovim izborima je izašlo 82 % glasača.

U odnosu ‘’snaga’’  DESNICE i LJEVICE, ljevičari su izgubili mnogo više mjesta u parlamentu (Radnička partija P.v.d.A, je imala 38 a sada je pala na 9), najveći poraz u istoriji partije.

Što se tiče desničara, vodeća partija VVD je takodje izgubila na ovim izborima (od  41 mjesta sa proslih izbora izgubili su 8 mjesta). Ali ... ipak su i sa 33 osvojena mjesta pobijedili na ovim izborima.

Ono što je veoma bitno (kažu ovdje), najveći pomak su napravile dvije partije : D66, osvojivši 19 mjesta (partija centra) i GROENLINKS sa 14 mjseta (Zeleni ljevičari).

Takodje, prognoze su da će biti težak zadatak sastaviti koaliciju (vladu-kabinet) ali baš iz tih razloga (poznavaoci politike) kažu da DESNICA i LJEVICA u saradnji sa CENTROM moraju da saradjuju pošto nijedna partija ne želi saradnju niti koaliciju sa RADIKALNOM DESNICOM PVV.

Vjerovatno i svi drugi faktori koji se dešavaju (ili su se desili) u Evropi i svijetu ... će imati uticaja na promjenu ‘’igre’’ političara. Mislim da je to dobro.  Nadam se da će mladi (prije svega oni) uspjeti da sacuvaju Evropu i da spriječe  ... negdje sam pročitao … BALKANIZACIJU EVROPE.  

I prije a i sada moja djeca se šale i pitaju me … ’’Stari, jesi li ponovo glasao za D66 (demokratska partija osnovana 1966)’’.  Ja kažem .... ’’Jesam, naravno jer se najviše bore i izdvajaju za ŠKOLSTVO i OBRAZOVANJE !”

Njihov komentar je ... ‘’Stari je bio i ostao Titov pionir, uvijek priča o besplatnom školovanju.’’

Sve što sam napisao, možda je isuviše komplikovano ali čitajući i pomalo prateći ‘’politiku’’ u bivšoj Jugi, mislim da je ovdje sve mnogo jednostavnije.

Šaljem vam i dvije slike glasačkog listića ili bolje rečeno ‘’glasačkog čaršava’’ koji je ovoga puta bio velicine 3xA4, pošto su na izborima učestvovale čak 24 partije.

Glasački list - strana 1

Glasačkilist - strana 2

Toliko za sada. Ako bude komentara, javiću se sa odgovorom ukoliko budem znao. Takodje, kada se oformi nova vlada-kabinet, napisaću vam tko je sve u koaliciji … I šta to ovdje znači, pravac i put Holandije u naredne četiri godine.

Svima želim dobro zdravlje uz pozdrav !!

Sega

Balkanski etno-religijski nacionalizam očima Prof.Dr. Esada Bajtala - drugi dio

Poštovani Gdine Co, pomislio sam da bi bilo dobro u taj teoretski prilog ( mogućeg naziva : “Balkanski etno-religijski nacionalizam očima Prof. Dr. Esada Bajtala”) uključiti još nekoliko raznih članaka, pa Vam ih sada, sa dopustenjem , i šaljem (opet “preko ledja” Mazalica).

“Ključni problem BiH su osiljene nedemokratske etno-vlasti. Sve ostalo je posljedica: ogromna nezaposlenost, politički kriminal, kriminalizirana politika, korumpirana policija, dirigovano sudstvo, ozakonjena, legalna pljačka (tranzicija), masovna glad, enormno siromaštvo, sveopšte ljudsko poniženje građana, političko etno-totalitarno ublehaštvo, medijsko-stranačka pristrasnost. Konačno tu su zaošijane, nedodirljive i od zakona odmetnute, pedofilski-kriminalizirane religiozne zajednice...
Ukratko, ništa ne štima. Sve je ogrezlo u laži, neradu, kriminalu i nepotizmu brutalne, burazersko-ortačke akumulacije kapitala. Jedino Država nema problema. Blokirana stranačkim nadmudrivanjima i sistematskim opstrukcijama iz manjeg entiteta – ona praktično i ne funkcionira. Izručeni samovolji neodgovornih entitetskih vlasti nezaštićeni građani (jer nema države da ih zaštiti), našli su se u grdnim ezgistencijalnim problemima. “

“ Život građana valja se u blatu vlastodržačkog kriminala etno-demokrata. Sada ti isti "demokrati" smišljenim optužbama da ih ugrožavaju, uskraćuju građanima osnovno demokratsko pravo – pravo na pobunu, protest i izražavanje nezadovoljstva. Cinično, ali kad su etno-nacionalisti 90-tih izvodili narod na ulicu, pozivali su se na demokratiju. Danas, kad gladni narod krene u osvajanje svog prava na život i obećanu demokratiju, to se naziva nasiljem i huliganstvom. Očito, na sceni je licemjerni etno-cinizam bez mjere i ukusa. “

“ Pozicija i opozicija, po principu ,,sjaši Kurta da uzjaši Murta", smjenjuju se na vlasti već dvadeset godina. Čine to uz burne predizborne svađe i optužbe, a jedini rezultat toga je pljačka i golemo siromaštvo građana. Ukratko, samozvani čuvari naroda drže narod u tamnici gladi, bijede, poniženja i međusobnog zavađanja. “

“ Međunarodna zajednica nije ništa bolja od bh. vlasti. Kao tvorac Daytonskog sporazuma i njegov garant, MZ uporno šuti na njegovo otvoreno kršenje i neprovođenje, uporno pozivajući domaće političare da se dogovore. Da su mogli i htjeli da se dogovore, ovdašnjim liderima međunarodna zajednica ne bi ni trebala. Cinizam, sljepilo ili nerad međunarodne zajednice? “


Link na članak

Ante Markovic, decembar, 1989., Skupstina Jugoslavije:

"Zar mi to isto nismo učinili 1941. godine u zajedničkoj borbi za goli život, za punu nacionalnu ravnopravnost? Treba li da vratimo točak istorije nazad i da platimo cenu koju smo već platili?! Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi... "


“…uporna borba za isključivo nacionalne udžbenike i nacionalne škole, u ovako složenoj društvenoj bh stvarnosti, priznao to neko ili ne, borba je za hitlerovski koncept obrazovanja. Jer u pitanju je bestidno i sračunato kljukanje djece gorkim otrovom etnonacionalizma. Kao u onom iskustveno i literarno poznatom i ogavnom primjeru seljanke s guskom: Seljanka nabije guski lijevak u gušu i kljuka je. Nema nikakve sumnje da je to okrutno ponašanje prema životinji. Ali, svaki pokušaj da ga se tako okvalifikuje, žena oštro odbacuje. Kao sastavni dio inercije njenog životnog i ruralnog habitusa, neprirodnost čina nasilnog kljukanja guske za nju je potpuno prirodna.
To je njen iskreni osjećaj.
Teško je sumnjati u ženinu iskrenost. Ali, ni ona ne sumnja u svoje neznanje kad tvrdi to što tvrdi – nenasilnost vlastitog nasilja.
Isto se ponaša i nacionalistička vlast kad nacionalističko-obrazovnim kljukaknjem odgaja djecu kakvu odgaja. Djecu koja vide samo razlike: nijemci i jevreji; buržuji i komunisti; teisti i ateisti; srbi, hrvati, bošnjaci…
Gdje je tu Čovjek?
Nema Čovjeka! 
Tlo iz koga izbija ova žalosna bolest neljudskosti zove se naša (bh) stvarnost. A to ludilo, u kome učestvuje zavedena i neobrazovana gomila, huškana aktualnom politikom, zove se “normalno” stanje stvari. I ono se uporno njeguje. Čini to svako sa svojim razlozima i svako na svoj način. Danas, na kraju dvadesetog stoljeća. Oni koji, ipak, odbiju da u tome učestvuju (manjina), bivaju, kao nekadSokrat, optuženi za izdaju i «kvarenje mladeži«. “- E. Bajtal

Link na članak

Ovo vec nije Prof. DR. Esad Bajtal :

Društva u zemljama bivše Jugoslavije, u tranzicijskom procesu prelaska iz totalitarnog u demokratski sustav, zanemarila su humanističke vrijednosti u korist idejno marketinških vrijednosti kolektiva, uskogrudnog nacionalizma, klerikalnog dogmatizma te podređivanja ukupnog državnog i ekonomskog sustava interesu šačice povlaštenih ljudi i onih koji im politički služe. Dozvoljavaju se i potiču negativna povijesna naslijeđa, sustavna korupcija, rasizam, etnocentrizam i (hetero)seksizam. Isključuju se Drugi i Drukčiji. Svakodnevno smo, u javnom prostoru, izloženi religioznoj nasrtljivosti. Od religioznog diskursa u kojem su: vjera, duhovnost, istina, prave vrijednosti, životni smisao, čak i sama ljudskost rezervirani isključivo za vjernike, preko religioznog oglašavanja u javnim prostorima (škole, bolnice, policijske postaje pa i sudnice) do licemjernog prisiljavanja na sudjelovanje u religijskim obredima. Posvuda i stalno se na ljude nasrće tvrdnjama da vlastite odnose ne mogu uspješno i vrijedno izgraditi bez posredovanja boga i klera koji ga zastupa na zemlji. - Lupiga.com

Link na članak

"Naše vrednosti,nacionalne,nacionalističke,imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih:mi jesmo nacionalisti,ali oni su to još više,mi koljemo (kad se mora),ali oni još i više; mi smo pijanice, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš jezik je čist samo u odnosu na njihov. Pošto je strašljivac i nikogović, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Pobeda nad izabranim neprijateljem, onim drugim,jeste apsolutna pobeda.S toga je nacionalizam ideja beznađa,ideologija moguće pobede,zagarantovana pobeda, PORAZ NIKAD KONAČAN."

Psihijatar Dr. Dušan Kecmanović: Kad nema hljeba, ljudi se hrane nacionalizmom
“Etnonacionalizam je jedan od najvažnijih uzroka i posljedica rata koji pominjete. Ne jedini, ali sigurno jedan od najvažnijih. Etnonacionalizam je istovremeno bio instrument razbijanja Jugoslavije. On je bio pogonsko gorivo za pokretanje i odvijanje rata. Od etnonacionalizma nema efikasnijeg sredstva za razbijanje jedne etnonacionalne zajednice, i za produžavanje, kada rat stane, ako ne otvorenih sukoba, ono svakako omraza i sumnjičenja pripadnika pojedinih naroda koji su ratovali jedni protiv drugih. Oni koji su se stavili na čelo 'pobunjenih naroda' znali su to veoma dobro. To isto dobro znaju i oni kojima, zbog različitih interesa i potreba, nije stalo da se ratne sjekire duboko zakopaju.” 

“ Dok traje uzajamno antagoniziranje pripadnika tri najbrojnija naroda u BiH, prag tolerancije stanovnika BiH na sve loše što im se dešava je veoma visok. Kada nema hljeba, ljudi se sasvim dobro hrane etnonacionalizmom. Kada im se predstavi ili kada sami sebi predstave da treba da biraju između, nacionalnog ponosa, etnonacionalnog identiteta, ili ugodnog i sređenog života koji podrazumijeva i pun stomak ljudi se u velikom broju slučajeva odlučuju za prvu opciju. Toliko su moćne, hoću reći ljudima važne veličine koje uključuje izbor prve opcije.”

“Lični identitet uključuje i kolektivni i etnički i nacionalni i religiozni identitet. Svi ti identiteti se međusobno prožimaju, jedan drugi podržavaju i pojačavaju. Ne mogu zamisliti lični identitet koji bi bio lišen navedenih identitetnih ili identifikacionih komponenata. Druga je stvar kada lični identitet naprosto nestane ispod nacionalnog ili religioznog. Kada potonji identiteti naprosto zamijene lični identitet. Tako nešto je opasno, i to je ono što se dešava u etničkim vremenima, kako sam nazvao etnonacionalistička vremena.”

“Etnonacionalni identitet je usko povezan sa religioznim identitetom…Klima živog antagonizma i daljeg antagoniziranja među pripadnicima tri najveća naroda u BiH donijeće podizanje sve novih i novih bogomolja.”


Link na članak

(Čisti) anonimus banjalučki

Balkanski etno-religijski nacionalizam očima Prof.Dr. Esada Bajtala - prvi dio

Ima tome već skoro mjesec dana kako sam od (Čistog) banjalučkog anonimusa dobio nekoliko emailova, zapravo, komentara na prilog „Plivač“, pa ih evo ovdje objavljujem. Priloge nisam mogao dobiti redovnim emailom jer bi tada saznao ko je naš tajanstveni suradnik. Ovako, ta doza misterioznosti ostaje i ja je poštujem.

Poslani materijal sam podijelio u dva priloga zbog njegove dužine i prenosim ga onako kako sam za zaprimio.

Poštovani gdine Co,

dozvoljavam sebi da na ovaj način ("preko ledja" Mazalica zvanih "plivači", jer kakva bi druga korist od takvih Mazalica bila?, pa Vi odlučite da li da od ovoga materijala napravite prilog) pošaljem par izjava humaniste i sociologa Prof. Dr.  Esada Bajtala jer se meni čine pametni, pošteni, objektivni i da možda daju dio odgovora na Vaše "Zašto?":

“BiH nažalost nema gradjane, ima tri vrste etno-podanika, klero-podanika. A podanik je onaj koji sluša, podanik nije svjestan svojih prava i podanik se ne bori za svoja prava. U svijetu su poznate gradjanske a ne podaničke pobune… Dok god imamo etno i klero-podanike koji više vjeruju svojim ušima, dakle onome šta im se govori sa visokih, sa značajnih, sa važnih mjesta ili nekih etno i klero orijentisanih medija, koji dakle više vjeruju tome nego svojim očima, stvari mogu teći kako teku… vrijeme je da se prestane vjerovati svojim ušima, vrijeme je da se počne vjerovati svojim očima i ponašati se u skladu sa onim šta vidim…. razdruženi podanici moraju konačno nastupiti kao združeni gradjani, moraju konačno zaboraviti da su Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili bilo šta četvrto… moraju konačno zaboraviti da su muslimani, Pravoslavci ili Katolici, jer niti se Hrvatstvo, niti se Bošnjastvo, niti se Srpstvo, niti se pravoslavlje, niti se Islam, niti se Katoličanstvo jede, od toga se ne živi. Religije i neke druge etno odrednice spadaju u kategoriju unutarnjeg duhovnog veša. To šta sam ne pita se u modernom demokratskom svijetu, gleda se kakav si kao čovjek.”- E. Bajtal

...“Da, dobro ste primijetili, nacionalno je postalo politička zavjesa, kulisa iza koje se igraju etno-politikantske pragmatske igre. A istovremeno, ispred zavjese, na životnoj pozornici građana, odvija se krajnje licemjerna, dobro režirana predstava za gladni, poniženi i prevareni nacion, odnosno bh.etno-podanike. 

S druge strane, na cijeni su politikanstvo, poltronstvo, licemjerje, kriminal ... kao životno isplativa i dominantna forma bivanja. To je praktični, vrijednosni odnos na terenu životne svakodnevnice. Sve ostalo je samo lijepa priča, bajka za djecu i naivne.”- E. Bajtal

Link na članak

“…jedna politika, promjenom svog ideološkog predznaka (komunizam : nacionalizam), ne mijenja automatski time i svoju vladalačku bît. I u promijenjenoj priči (stari boljševički totalitarizam i autokratija skriveni ispod imena brojnih nacinal-demokratskih stranaka), aktualne politike ljubomorno čuvaju tradicionalno zastrašujuću moć vladanja koja je, još uvijek, uprkos preimenovanju, daleko od javne, samodeklarirane demokratičnosti. Konkretno: demokratija i krajnosti nacionalizma ne idu, ne mogu zajedno! Jer nije moguće graditi demokratiju na strahu od Drugog i protiv Drugog. Nije moguća nikakva demokratija s etno-nacionalnim prefiksom. A ovdje su na sceni upravo te: etno-nacional-demokratske (resp. nacionalsocijalističke) stranke, kao nezgrapni i nadobudni inicijatori svih krvavih spoticanja životnih i društvenih odnosa. Izvor zla i nesreće “

“Elementarna, statistička logika stvari, govori protiv regularnosti izbora i to sam ponovio toliko puta. I opet ću: Dakle, kako je moguće da vlast 2014. dobiju ponovo isti oni koji su izborne 2010. dali 1941 predizborno obećanje, a tokom cijelog mandata, ostvarili samo 48, ili 2,47 posto obećanja??? Nema racionalnog odgovora, tim prije što je njihovom vladavinom 50 posto građana bačeno na granicu siromaštva, a još oko 30 posto živi i ispod te granice, preživljavajući nekako uz pomoć prekopavanja kontejnera i tzv. narodnih (pučkih) kuhinja. Između toga da, shodno toj situaciji, izbore nisu mogli dobiti, a da ih, sa stanovišta moguće odgovornosti, nisu smjeli izgubiti, šta je ostalo? Logički – samo prevara! Izborni inžinjering. Ako su ovo validni, valjani rezultati, onda nešto s narodom nije u redu. Odnosno, i drugačije govoreći, ako je narod uredu, onda izborni rezultati logički i statistički postaju upitni. Dodajte svemu rečenom skoro 50 postotnu izbornu apstinenciju nezadovoljnih, apatičnih i iznevjerenih građana, pa ćete shvatiti na kojim nogama stoji vlast koja je siromaštvom obesmislila njihove živote. Pri tome, ona sama kupa se u nikad objašnjenom enormnom bogatstvu. Bogatstvu o kome, uporno bježeći da položi demokratski račun o pitanju porijekla te imovine, ne želi da razgovara. “- E. Bajtal 25.10.2016.

Link na članak

... “ bili smo te 2014-te trinaesta najbjednija zemlja na svijetu. 
A danas?
Bosna i Hercegovina je druga 'najbjednija zemlja svijeta' kada se promatraju zaposlenost i rast cijena živežnih namirnica, objavio je u utorak (9.8.2016.) Bloomberg, o čemu piše tportal.hr… Umjesto da rješavaju probleme života i življenja građana, logikom političkih manipulacija, ovdašnji neodgovorni političari nas tjeraju da se bavimo nepotrebnim referendumima kao predizbornim trikom upornog tjeranja građana BiH u etno-torove.”

“…danas imaju po jedan obrok, ako su imali sreće po jedan blijedi, tanki, čorbasti obrok u nečemu što je cinično nazvano narodna kuhinja, pučka kuhinja. Ja pitam ima li ista nenarodnije od takozvanih narodnih kuhinja. Narodne kuhinje zapravo su svjedočanstva činjenice da mi je neko ukrao tri obroka u mojoj kući a onda mi dva kilometra ili pet kilometara od nje nudi jedan, koji nije ni blizu jednom od ta tri, ni upola od ta tri i pri tome kaže : E, evo vidiš kako sam ja dobar, da ti nije mene ti bi crko od gladi. Pri tome, ta se priča o narodnim i pučkim kuhinjama naročito intenzivno plasira i raskošno pušta u javni proctor uoči, u toku Ramazana, Bajrama, Uskrsa, Božića i tako dalje. Dakle, to više nije cinizam, to je cinizam na kvadrat, to je poigravanje ljudima…”- E. Bajtal

“…ova petorica-šestorica koji koji sebe usput preko svojih stranaka i njihovih naziva nazivaju sebe demokratima su zapravo lažni demokrati, pseudodemokrati, koji su samim tim što su uzeli u ruke sve prerogative koje imaju normalni parlamenti u modernom savremenom demokratskom svijetu zapravo apsolutisti koji su prigrabili vlast za sebe i u odvagavanju, u odmjeravanju unutarnjih snaga i interesnih logika završavaju neke svoje privatno-stranačke poslove dok narod čeka gladan i ponizen. Dakle ovdje je Parlament samo figura, samo metafora za laznu demokratiju, koja je u stvari demokratžra…” - E. Bajtal

“…na sceni je jedna letargija jer je nemoral uspio da potpuno primiri naše savjesti. Mi nemamo ni svijesti o tome gdje se nalazimo jer nas manipuliraju medijima, a nemamo ni savjesti da konačno ustanemo u vlastitu samoodbranu. - E. Bajtal

Link na video klip

nastavak slijedi