Baza

 

Ljeto je prošlo, nema više kupanja (15. novembra je bilo zadnje), dani su sve kraći, bliži se Nova godina. Ovu ćemo, izgleda, dočekati i Istri jer nam se u USA ne ide zbog sranja koje je počelo novembra prošle godine. Prateći šta se tamo dešava, a isto tako u Srbiji, Bosni, pa i u Hrvatskoj, da ne spominjem Ukrajinu i Gazu, svako normalan se mora zapitati kuda ide ovaj svijet. Ako svemu dodamo AI (umjetnu inteligenciju) i njen utjecaj na svako živo čeljade na zemlji, budućnost mlađih generacija nije ružičasta. Sreća pa sam u godinama kada se ne planira dugoročno pa nam je ovih dana glavni problem da uhvatimo lijepo vrijeme kako bi mogli popiti naša makijata. A bez makijata ne može proći niti jedan dan, čak i kada pada kiša. Ritual je to koji smo započeli dolaskom u Istru i koji ponavaljamo svaki božji dan.

Prvi dvije godine kafić Yes je bio naša baza. Kafić ima veliku terasu s koje se pruža pogled na naš zaliv i kada se uz to dodaju zrake sunca koje je obasjavaju negdje od podne pa narednih dva-tri sata, čovjek ne treba tražiti ništa više.

Prošle godine Yes smo zamijenili kafićem Dolce zbog vlasnika Igora i odlične kave. Igor je pokušao prošle godine držati kafić, čija je mala terasa smještena uz more, otvorenim tokom zime a mi smo mu bili podrška iako ponekad, upravo zbog blizine mora, nije bilo baš prijatno. Gostiju nije bilo puno ali smo imali osjećaj da naše prisustvo privuče poneke od šetača kojih u Pješčanoj uvali ima uvijek, čak i kad vrijeme nije najljepše.

Ove godine smo odabrali novu bazu. Igor se iz kafića Dolce preselio u prostorije nekadašnjeg bistroa Viola koji je nazvao El Brutale, a s njim smo se preselili i mi. El Brutale se nalazi odmah do kafića Yes a pored male bašte u nivou ulice ima i terasu s koje se pruža lijep pogled na zaliv. Prva makijata u novoj bazi su „pala“ a nadam se da će ih biti još dosta jer u našem malom mistu tokom zime ima dosta sunčanih dana pa se kavica može piti na vani i kada se temperatura spusti na 7-8 stepeni.